Dugotrnasti morski ježinci, nekad ograničeni na umjerene vode oko Novog Južnog Walesa, postali su ozbiljan ekološki problem na dalekom jugu Australije. Kako se oceani zagrijavaju, ove su se vrste proširile prema jugu, uključujući vode uz Viktoriju i Tasmaniju, gdje proždiru morske alge i beskičmenjake, ostavljajući za sobom pustoši bez života.

Ribari i znanstvenici odavno su prepoznali jastoge kao glavne predatore ovih ježinaca. No, najnovija istraživanja, koja su proveli australski znanstvenici, donijela su neočekivani rezultat – morski psi su ti koji zapravo jedu ove bodljikave stanovnike morskog dna, i to s lakoćom.

Neočekivani rezultat istraživanja

Tim znanstvenika, koristeći podvodne kamere, postavio je ježince ispred jastogove jazbine i snimao noću gotovo mjesec dana. Očekivali su da će jastozi biti glavni lovci na ježince. No, na iznenađenje istraživača, snimke su otkrile da su morske psevi, poput krestastih rogastih morskih pasa (Heterodontus galeatus) i portjacksonskih morskih pasa (Heterodontus portusjacksonii), glavni potrošači ježinaca, uništivši čak 45% ježinaca u eksperimentu.

Važnost novih predatora u zaštiti ekosustava

Ovo otkriće moglo bi značiti prekretnicu u načinu borbe protiv invazije ježinaca, koji su uništili značajne dijelove staništa morskih algi. Iako su jastozi često smatrani ključnim predatorima ježinaca, najnoviji rezultati sugeriraju da morski psi igraju mnogo važniju ulogu u regulaciji njihove populacije. Posebno su zanimljivi zaključci da su morski psi, za razliku od jastoga, bez oklijevanja napadali velike primjerke ježinaca, širine veće od 12 centimetara, što je prije smatrano gotovo nemogućim.

Morski psi napadali su ježince izravno s bodljikave strane, ignorirajući njihovu prirodnu obranu, dok su jastozi i ribe, poput riba papiga, napadali ježince metodičnije, prevrćući ih kako bi napali ranjiviju donju stranu. No, snimke su pokazale da su morski psi spremno konzumirali ježince u nekoliko gutljaja.

Morska neman se zaletjela na psa na plaži: Pogledajte kakav je kaos nastao u sekundi

Zagrijavanje voda i širenje ježinaca

Zagrijavanje mora uz jugoistočnu obalu Australije događa se brzinom gotovo četiri puta većom od globalnog prosjeka, što je omogućilo dugotrnastim ježincima (Centrostephanus rodgersii) širenje prema jugu, uključujući vode uz Viktoriju i Tasmaniju. Ovi ježinci hrane se algama, a njihov prodor južnije rezultirao je znatnim smanjenjem algi u tim područjima, dodatno ugrožavajući kelp šume koje već trpe zbog raznih prijetnji.

Znanstvenici su dugo tražili rješenja za ovu invaziju, a jedno od prijedloga je održavanje zdravih populacija predatora kako bi se regulirala brojnost ježinaca. Međutim, unatoč povećanju populacija istočnih kamenih jastoga, koji su se smatrali ključnim predatorima, u Novom Južnom Walesu nije došlo do značajnog smanjenja broja ježinaca ni oporavka algi.

Kompleksnost hranidbenih lanaca

Iako istraživanje otkriva morske pse kao važne predatore ježinaca, znanstvenici ističu da to ne znači automatsku kontrolu nad njihovom populacijom. Ostali faktori, poput vremenskih nepogoda i ulaska slatke vode u ekosustav, također utječu na brojnost ježinaca. Nadalje, budući da je eksperiment uključivao vezivanje ježinaca, stvorena je umjetna situacija koja možda ne odražava u potpunosti prirodno ponašanje predatora.

Ipak, ovo istraživanje značajno proširuje naše razumijevanje kompleksnog hranidbenog lanca u ovim morskim ekosustavima. Morski psi, koji nisu ugroženi lovom i prisutni su u velikom broju, mogli bi igrati ključnu ulogu u obnovi kelp šuma i vraćanju ekološke ravnoteže u australskim vodama.

Ovo istraživanje otvara nova vrata u borbi protiv širenja ježinaca te pokazuje da ključni predatori, poput morskih pasa, mogu biti širi i važniji dio ovog ekosustava nego što se prethodno mislilo.