Mornar je proveo sat vremena u najstrašnijoj sobi na svijetu: Pogledajte kako je to utjecao na njega
Mornar koji je prošao kroz bučan i kaotičan život na nosaču zrakoplova odlučio je suočiti se s ekstremnom suprotnošću – najtišom prostorijom na svijetu. Ovo nije samo priča o tišini već i o suočavanju s vlastitim mislima i tijelom u uvjetima gdje svaki najmanji zvuk dolazi iznutra.
Nakon devet mjeseci provedenih na nosaču zrakoplova USS Abraham Lincoln, Nick Hair, mornar američke mornarice, tražio je način da pronađe unutarnji mir. Svakodnevna buka zrakoplova, gužva na brodu i konstantna stimulacija stvorili su kaos od kojeg je želio pobjeći. Njegova odluka? Posjet sobi bez odjeka u laboratorijima Orfield u Minnesoti, poznatoj kao najtiši prostor na svijetu.
Soba je dizajnirana za apsorpciju zvuka do 99,99%, zahvaljujući posebnim materijalima poput pjenastih klinova, betonske i čelične izolacije. Iako primarno služi za testiranje zvučnih karakteristika proizvoda poput medicinske opreme i kućanskih aparata, Hair ju je iskoristio kako bi se "resetirao".
Kao da se resetirao
Prije ulaska, opisao je posljednjih nekoliko mjeseci kao život "ispod tobogana" – neprestana buka i kretanje iscrpili su ga. Sjedeći u sobi, Hair je imao priliku doživjeti nešto potpuno novo – tišinu toliko intenzivnu da je mogao čuti otkucaje vlastitog srca i protok krvi kroz vene. Njegovo iskustvo, međutim, nije bilo potpuno ugodno. Opisao je osjećaj pritiska, sličan onome pri usponu na planinu, dok je vlasnik laboratorija, Steve Orfield, objasnio kako mozak u tišini može proizvoditi vlastite zvukove – poznate kao "auditivne halucinacije".
Novinar Gary Sanders, koji je pratio Haira, izdržao je svega pet minuta u sobi prije nego što je morao izaći. No Hair je ostao dulje od sat vremena, opisujući iskustvo kao "zanimljivo, ali pomalo dezorijentirajuće". Nakon izlaska, priznao je da se osjeća nestabilno, ali i da je buka koju je doživljavao na brodu sada u njegovom umu gotovo izbrisana.
Zaposlenik kina šokirao upozorenjem: 'Nikad ne naručujte ovu hranu kad idete gledati film'
Ovo iskustvo, iako neobično, pokazalo se terapijskim za Haira, pružajući mu prijeko potreban odmor od konstantnog stresa. I tako, kroz potpuni kontrast svog svakodnevnog života, pronašao je način da vrati osjećaj unutarnjeg mira.
