To je fenomen koji zbunjuje ljude generacijama: déjà vu. Neobičan osjećaj, koji se s francuskog prevodi kao 'već viđeno', da ste već negdje bili ili nešto radili, često vas iznenadi i učini da se osjećate pomalo čudno.

Jesam li živio prethodni život? Jesam li duh? Putnik kroz vrijeme? Sve su to prilično iracionalne misli koje vam u tom trenutku jure kroz um. Ali koji je uzrok? Pa, znanstvenici vjeruju da su korak bliže razumijevanju nakon što su otkrili što misle da je jedan od glavnih razloga iza svega.

Mentalni poremećaj? Nešto izvanzemaljsko? Nekakve super moći?

Posljednjih nekoliko stotina godina ljudi su bili svjesni déjà vua, uz različita objašnjenja, kao na primjer da je to posljedica mentalnog poremećaja ili nečeg izvanzemaljskog.

A početkom 21. stoljeća, znanstvenik pod imenom Alan Brown zadubio se u sva istraživanja koja su do tog trenutka provedena na tu temu. Brown je naišao na neke studije koje su uključivale obične ljude, a ne medije i vidovnjake. Čini se da je većina incidenata izazvana mjestom ili razgovorom, te da je čak bilo naznaka da su ljudi imali neku vrstu napadaja u mozgu.

Natjerana dublje proniknuti u temu Brownovim istraživanjem, znanstvenica Anne Cleary provela je vlastiti eksperiment, gdje je testirala nešto što se naziva Gestalt familijarnom hipotezom.

Zanimljiva teorija

Osnovna premisa teorije je da se déjà vu pojavi kod nekoga tko ima sjećanje na mjesto na kojem je bio u prošlosti, a kojeg se ne može odmah prisjetiti, što dijeli karakteristike njihovog trenutnog okruženja.

Na primjer, uđete u uredski blok i odjednom osjetite da ste tamo već bili, iako definitivno niste. Moguće je da ste već prije posjetili sličnu scenu, možda su stolovi i stolice, ili čak prozori, bili u sličnoj konfiguraciji kao vaša stara škola ili ordinacija vašeg liječnika. Prema hipotezi Gestalt familijarnosti, ako se ne možete odmah prisjetiti tog prethodnog okruženja, ostaje vam osjećaj poznatiji kao - déjà vu.

Je li vam se ikada dogodio deja vu?

Kako bi testirala teoriju, Cleary je koristila virtualnu stvarnost za manipulaciju postavkama i scenama, kako bi vidjela postoji li korelacija između sjećanja i doživljaja déjà vu.

Pišući u The Conversation o eksperimentu, rekla je: "Kao što je predviđeno, veća je vjerojatnost da će se déjà vu dogoditi kada su ljudi bili u sceni koja je sadržavala isti prostorni raspored elemenata kao ranija scena koju su gledali, ali se nisu sjećali. Ovo istraživanje sugerira da jedan od čimbenika koji pridonosi déjà vu može biti prostorna sličnost novog prizora s onim u sjećanju kojeg se trenutno ne uspijeva svjesno prizvati u sjećanje. Međutim, to ne znači da je prostorna sličnost jedini uzrok déjà vu. Vrlo vjerojatno, mnogi čimbenici mogu pridonijeti onome što prizor ili situaciju čini poznatom", zaključila je.