Znanstvenici otkrili dosad neviđenu masu usred Atlantskog oceana: Gigantsko tijelo proteže se na golemom području
Znanstvenici su otkrili dosad neotkrivenu vodenu masu usred Atlantskog oceana, odnosno, gigantsko tijelo vode koje se proteže duž Atlantika od vrha Brazila do Zaljeva Gvineje, blizu Zapadne Afrike.
Vodena masa, nazvana Atlantska ekvatorska voda, formira se duž ekvatora dok se oceanografski tokovi miješaju s odvojenim vodenim tijelima na sjeveru i jugu.
Do otkrića Atlantske ekvatorske vode došlo je kada su znanstvenici primijetili miješanje voda duž ekvatora u Tihom i Indijskom oceanu, ali nikada u Atlantskom oceanu. Istraživači su objavili svoja otkrića 28. listopada u časopisu Geophysical Research Letters.
Što su vodene mase
"Izgledalo je kontroverzno da je ekvatorska vodena masa prisutna u Tihom i Indijskom oceanu, ali nedostaje u Atlantskom oceanu jer ekvatorska cirkulacija i miješanje u sva tri oceana imaju zajedničke karakteristike", rekao je Viktor Zhurbas, fizičar i oceanolog u Institutu za oceanologiju Širšov u Moskvi, za Live Science.
Daleko od toga da je ista posvuda, oceanske vode su ogromno sklopljenje povezanih masa i slojeva, miješanih i razdvajanih oceanografskim tokovima, vrtlozima i promjenama temperature i saliniteta.
Vodene mase čine različite dijelove ovog raznovrsnog aranžmana; svako vodeno tijelo ima zajedničku geografiju, povijest formiranja i zajedničke fizičke karakteristike, poput gustoće i otopljenih izotopa kisika, nitrata i fosfata.
Da bi razlikovali vodene mase, oceanografi prate odnos između temperature i saliniteta na cijelom oceanu - dvije mjere koje se kombiniraju kako bi odredile gustoću morske vode.
Jedva su je prepoznali
Godine 1942. ovaj prikaz temperature i saliniteta doveo je do otkrića ekvatorskih voda u Tihom i Indijskom oceanu. Formirane miješanjem voda na sjeveru i jugu, i indijska i pacifička ekvatorska voda imaju temperature i salinitete koje se uvijaju duž linija konstantne gustoće koje se lako razlikuju od okolne vode. No takav odnos nije bio vidljiv u Atlantiku.
Kako bi pronašli nedostajuću vodenu masu, znanstvenici su pretražili podatke prikupljene putem Argo programa, međunarodnog niza autonomnih plutajućih sonda raspršenih po svjetskim oceanima.
Analizirajući podatke prikupljene ovim plutajućim nizom, istraživači su primijetili neprimijećenu krivulju temperature i saliniteta, položenu paralelno s krivuljama koje označavaju Sjevernu atlantsku i Južnu atlantsku centralnu vodu na sjeveru i jugu: Atlantsku ekvatorsku vodu.
"Bilo je lako zamijeniti Atlantsku ekvatorsku vodu s Južnom atlantskom centralnom vodom, i kako bismo ih razlikovali, bilo je potrebno imati prilično gustu mrežu vertikalnih profila temperature i saliniteta koji pokrivaju cijeli Atlantski ocean", rekao je Zhurbas.
Sada kada je vodena masa identificirana, znanstvenicima će pružiti bolje razumijevanje procesa miješanja oceana, što je ključno za prijenos topline, kisika i hranjivih tvari oceana diljem svijeta, izjavio je Zhurbas.
