Udaljena su toliko daleko od Sunca da naši teleskopi imaju ograničen vid na to područje. Ostaje misterij kakve sve čudnovate pojave mogu lebdjeti u udaljenim dijelovima planetarnog diska. Poznato nam je da postoji pojas malih ledenih stijena izvan orbite Neptuna, poznat kao Kuiperov pojas, domaćin patuljastih planeta poput Plutona, Erisa i Haumea. 

No, iza toga, nalazi se hipotetski Oortov oblak, ogromno sferno polje malih stijena koje okružuje cijeli Sunčev sustav, a čije je stvarne dimenzije teško odrediti. Pretpostavlja se da odatle potječu dugoperiodični kometi Sunčevog sustava, ali što još može biti tamo izvan? Jedna intrigantna mogućnost je postojanje planeta - ne bilo kojih planeta, već onih koje su došle iz drugih zvjezdanih sustava.

Teoretski astrofizičar Amir Siraj s Princeton sveučilišta istražio je koliko bi izvanzemaljskih planeta moglo biti skriveno izvan dosega naših teleskopa. Prema njegovim proračunima, matematički je moguće da postoji 1,2 planeta s masom većom od Marsa, 2,7 s masom sličnom Marsu i 5,2 s masom usporedivom s Merkurom, piše Science Alert.

To su za sada procjene

Ove brojke su samo procjene, temeljene na drugim pretpostavkama, ali ideja da možda postoji skriveni svijet koji je stigao iz dalekih zvjezdanih sustava zasigurno je fascinantna. Ovo pitanje postavljeno je nakon otkrića tzv. slobodno plutajućih ili lažnih planeta, prvi puta objavljenih 2000. godine. To su planete koje su se odvojile od svojih zvijezda i izbačene iz svojih sustava, lutajući galaksijom, slobodne od vezanosti. 

Gravitacijske interakcije vjerojatno izazivaju nestabilnost koja dovodi do stvaranja čitavog niza planeta lutalica u svemiru. Još je zanimljivija ideja da ovi planeti možda neće zauvijek ostati slobodni. Ako prođu previše blizu neke zvijezde, gravitacija ih može uhvatiti. Znamo da se nešto slično već događa na manjoj skali - Jupiter je svojevrsni 'lopov' svemirskih stijena.

Znanstvenici otkrili misteriozne radio valove u dubini svemira: Zapanjit će vas otkuda dolaze

Siraj je želio istražiti kolika je vjerojatnost da se to dogodi Suncu. Počeo je s procjenama broja lažnih planeta u Mliječnoj stazi i postotka zvijezda koje bi vjerojatno mogle uhvatiti te lažne planete. Koristio je te informacije kako bi izračunao vjerojatnost da ovi planeti prođu dovoljno blizu Sunca kako bi ih uhvatila Sunčeva gravitacija.

Zanimljivo istraživanje

Njegovi izračuni ukazuju na prilično dobru šansu da negdje tamo izvan postoji planet, s masom između Merkura i Zemlje, plutajući u hladnoći i tami svemira. "Izračunali smo, na temelju jednostavnog teorijskog argumenta, da zarobljeni zemaljski planeti vjerojatno postoje u vanjskom Sunčevom sustavu", napisao je u svom radu.

"Buduće istraživanje trebalo bi uključivati simulacije koje će detaljnije istražiti hvatanje i zadržavanje slobodno plutajućih planeta, kao i planeta povezanih s drugim zvijezdama. Simulacije bi mogle dodatno rasvijetliti distribuciju vjerojatnosti za orbitalnu ravninu i položaj na nebu zarobljenih planeta. Također bi trebalo istražiti druge promatračke testove za postojanje ovih zarobljenih planeta."

Siraj dodaje da, ako se netko slučajno nađe u povoljnom položaju na nebu, mogli bismo ih zapravo primijetiti pomoću zvjezdarnice Vera C. Rubin, koja se trenutno gradi u Čileu i očekuje se da će započeti znanstvene operacije 2025. godine. Ovo istraživanje objavljeno je u časopisu The Astrophysical Journal Letters.