Do sada je općeprihvaćeno mišljenje da postoji jasna podjela između dva osnovna stanja svakog živog organizma: života i smrti. Premda je život ispunjen raznim iskustvima, smrt je uvijek smatrana krajnjom točkom. Međutim, najnovija istraživanja iz područja biologije sugeriraju da bi moglo postojati treće stanje, što bi moglo otvoriti nove horizonte u sintetičkoj biologiji.

U članku objavljenom u The Conversation, biolozi Peter Noble i Alex Pozhitkov otkrivaju kako razvoj novih višećelijskih organizama omogućava prelazak izvan "tradicionalnih granica života i smrti". Ovi znanstvenici proučavaju što se događa unutar organizama nakon smrti, a činjenica da organi i stanice mogu funkcionirati i nakon smrti organizma, nagnala ih je da istraže mehanizme koji omogućuju tu funkcionalnost.

Znanstvenici došli do zastrašujućeg otkrića o vremenu: 'U sljedećih 20 godina prijeti velika opasnost'

Njihovo istraživanje fokusira se na biobote – organizme koji se razvijaju iz stanica mrtvih organizama. Zanimljivo je da se te stanice mogu transformirati u višećelijske organizme s novim funkcijama, unatoč činjenici da su nastale iz mrtvog tkiva. Ovaj fenomen primijećen je kod istraživanja embrija žaba, gdje su stanice kože mrtvih embrija postale poznate kao ksenoboti i pokazale nove oblike ponašanja. Ovi ksenoboti, primjerice, mogu se kretati uz pomoć cilija, dlačica koje inače služe za kretanje sluzi, a ne stanica. U drugom istraživanju, ljudske plućne stanice uspjele su se reorganizirati u male višećelijske organizme sposobne za kretanje i nova ponašanja.

Postoje uvjeti prema kojima mogu preživjeti

Znanstvenici su zaključili kako postoji "inherentna plastičnost" u stanicama, što znači da bi one mogle biti preoblikovane za nove funkcije, bilo da dolaze iz živih ili mrtvih organizama. S obzirom na ovu plastičnost, teoretski bi bilo moguće stvoriti strojeve ili biobote iz stanica mrtvih organizama, koji bi obavljali potpuno nove funkcije.

Međutim, postoje određeni uvjeti pod kojima stanice i tkiva mogu preživjeti nakon smrti organizma. To uključuje čimbenike poput okolišnih uvjeta, metaboličke aktivnosti, tehnika očuvanja, kao i varijable kao što su starost, zdravlje, spol i vrsta organizma, objasnili su Noble i Pozhitkov. Daljnja istraživanja bit će potrebna kako bi se bolje razumjelo kako svi ti čimbenici zajedno omogućuju nastavak funkcionalnosti određenih stanica.

Premda je istraživanje još u tijeku, otkriće ovog "trećeg stanja" moglo bi značajno promijeniti našu percepciju o stanicama i njihovoj prilagodljivosti. Također, ono nudi mogućnosti za razvoj novih medicinskih tretmana.

Korisni za liječenje?

Primjeri primjene ove teorije mogli bi uključivati tzv. "antrobote" – mikroorganizme stvorene od ljudskog tkiva, koji bi mogli dostavljati lijekove u tijelo bez izazivanja imunoloških reakcija. Injektirani u tijelo, ovi bi strojevi mogli uklanjati arterijske plakove kod pacijenata s aterosklerozom ili čistiti višak sluzi kod onih s cističnom fibrozom.

Prema istraživačima, bioboti koji bi se koristili u ovakvim tretmanima ne bi trajali duže od 60 dana, čime bi se smanjila opasnost od prekomjernog rasta invazivnih stanica.

Ova otkrića sugeriraju da bi treće stanje između života i smrti moglo ponuditi nove mogućnosti za budućnost medicine, kao i dublje razumijevanje prilagodljivosti stanica u različitim uvjetima.