Prema riječima nutricionista Chrisa Vogliana, tuna sadrži više selena nego bilo koje drugo meso, što je čini odličnim izborom za one koji traže hranjiv obrok. Međutim, iako ima nisku količinu masnoća, što je čini laganijom opcijom, sadrži manje omega-3 masnih kiselina u usporedbi s drugim vrstama riba.
Bez obzira na to je li riječ o konzerviranoj tuni, sushiju ili odresku, nutritivna vrijednost ostaje relativno dosljedna. Kuhanje može smanjiti količinu vitamina D, a konzerviranje može isprati neke hranjive tvari, ali to ne utječe značajno na njen nutritivni profil.

Ipak, jedan od najvećih zdravstvenih rizika kod konzumacije tune je prisutnost žive. Ova tvar, koja ulazi u oceane kroz ljudske aktivnosti poput sagorijevanja fosilnih goriva, nakuplja se u organizmima, a najveće koncentracije nalaze se u većim morskim predatorima poput tune.

Živa je poznata kao neurotoksin, a u većim količinama može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme. Dok su slučajevi trovanja živom rijetki, stručnjaci se brinu zbog dugoročnih učinaka na mozak, posebno kod ljudi koji često jedu plodove mora. Tuna, s obzirom na svoju veličinu i dugovječnost, može sadržavati značajne količine žive, ali ne sve vrste tune nose isti rizik. Manje vrste, poput skipjack tune, imaju niže razine žive, dok albacore i žutoperajna tuna sadrže tri puta više, a velikooka i plavoperajna mogu sadržavati daleko veće količine.

Američka Uprava za hranu i lijekove (FDA) preporučuje da trudnice ne jedu više od tri porcije lagane konzervirane tune tjedno, dok bi konzumacija bijele ili žutoperajne tune trebala biti ograničena na jednu porciju. Djeca mlađa od 12 godina trebala bi jesti još manje tune zbog osjetljivosti na živu. Većina drugih zemalja postavlja strože granice, a neki stručnjaci savjetuju trudnicama i maloj djeci da izbjegavaju tunu u potpunosti.

Kolika je opasnost konzumacije?

Za odrasle osobe koje redovito konzumiraju tunu, razine žive u krvi obično su više nego kod onih koji je ne jedu. Međutim, živa se s vremenom izlučuje iz tijela, pa se čak i u slučajevima trovanja oporavak događa promjenom prehrane.

Unatoč tome, dr. Tracey J. Woodruff sa Sveučilišta u Kaliforniji naglašava da "ne postoji potpuno sigurna razina izloženosti živi", iako, kako kaže, prednosti jedenja ribe mogu nadmašiti rizike za mozak, posebno kod zdravih odraslih osoba koje jedu tunu povremeno.

Osim zdravstvenih rizika, ribolov tune predstavlja značajnu prijetnju oceanima. Većina tuna lovi se u divljini, a metode poput golemih mrežastih plivarica često zahvaćaju i druge morske vrste, što narušava ekosustave. Veće vrste tune, poput plavoperajne, suočavaju se s ozbiljnim problemom prekomjernog

Postoji tajni gumb na perilici rublja koji će vam olakšati život: Sve ide brže s ovim

Ako ste zabrinuti zbog žive, važno je obratiti pažnju na vrstu tune koju konzumirate. Plavoperajna i velikooka tuna imaju najvišu razinu žive, dok je skipjack najsigurniji izbor. Iako živa predstavlja potencijalni rizik, većina stručnjaka smatra da povremeno uživanje u tuni nije problematično za zdrave odrasle osobe. Na kraju, kao i kod svega, ključ je u umjerenosti i informiranosti o tome što jedemo.