Biblija u svojoj kronologiji Isusova života krije veliku prazninu: nakon što je kao dvanaestogodišnjak posjetio Hram u Jeruzalemu, idući put ga susrećemo tek kao tridesetogodišnjaka, spremnog za svoju proročku misiju.

O tih 18 godina Sveti spisi navode samo da je „Isus napredovao u mudrosti, u dobi i u milosti kod Boga i kod ljudi“ (Luka 2,52). No, o tom razdoblju se stoljećima spekulira, a različiti izvori spominju teorije o njegovom boravku u Britaniji, Indiji, Egiptu, pa čak i Japanu.

Život u Nazaretu kao skroman stolar

Većina teologa smatra da Isus zapravo nije napustio Nazaret te da je život provodio kao običan radnik, učeći očev zanat stolara. Prema knjizi Isusova putovanja iz 1884. autora Addisona Crabtreeja, sinovi su u to vrijeme obično nasljeđivali obiteljski posao. Kad je njegov otac Josip preminuo, Isus je vjerojatno preuzeo odgovornost za obitelj i nastavio raditi kao stolar. Evanđelja potvrđuju ovu pretpostavku kroz pitanje koje su ljudi postavljali u sinagogi: „Nije li ovo stolar, sin Marijin?“ (Marko 6,3).

Znanstvenici konačno otkrili kako je Isus Krist uspio izvesti svoje čudo s ribama

Međutim, američki teolog Bruce Chilton u svojoj knjizi Isus kao rabin: intimna biografija sumnja u ovu teoriju. Uvjeren je da Isus, sa svojim pustolovnim i duhovnim duhom, ne bi mogao postati strastveni propovjednik živeći u mirnom mjestu koje ga nije prihvaćalo. Smatra da se zadržao u Jeruzalemu, gdje je susreo Ivana Krstitelja i prihvatio njegovu filozofiju.

Misterij Svitaka s Mrtvog mora

Neki istraživači, poput američkog svećenika i teologa Charlesa Pottera, povezuju Isusa s esenima, židovskom sektom poznatom po asketizmu, celibatu i nenasilju. Svitci s Mrtvog mora, otkriveni 1947. u kumranskim pećinama, potaknuli su te teorije. Iako ti drevni tekstovi izravno ne spominju Isusa, sličnost između esenskih učenja i ranog kršćanstva dovela je do spekulacija da su Isus i Ivan Krstitelj prenijeli esenske ideje u kršćansku filozofiju.

Legenda o Isusovu posjetu Britaniji

Srednjovjekovne legende tvrde da je mladi Isus posjetio Britaniju, posebno mjesta poput Cornwalla, Stonehengea i Glastonburyja. Inspiriran tom idejom, pjesnik William Blake napisao je slavnu poemu Jerusalem, aludirajući na mogućnost da je Isus "koračao engleskim zelenim brežuljcima". Velški arheolog Denis Price u svojoj knjizi Izvanredni dokazi da je Isus posjetio Britansko otočje navodi kovanice iz 1. stoljeća s imenom „Eisu“, za koje vjeruje da pripadaju Isusu, ali stvarni dokazi o njegovu posjetu Britaniji nisu pronađeni.

Indijska priča o "Svetom Isi"

Ruski novinar 1894. godine objavio je knjigu Nepoznati život Isusa Krista u kojoj tvrdi da je otkrio drevni rukopis u budističkom samostanu Hemis u Kašmiru. Rukopis, navodno iz 3. stoljeća, govori o „Svetom Isi“, najboljem od sinova ljudskih, za kojeg se vjeruje da je Isus. Notovič tvrdi da je Isus, dok je bio mladić, otputovao u Indiju s trgovačkom karavanom i proučavao budističke i džainističke spise. No, njemački povjesničar Max Müller skeptično je odgovorio nakon istraživanja te priče, rekavši da samostan nema nikakve zapise koji bi odgovarali Notovičevu opisu.

Japanska teorija

Jedna od najneobičnijih teorija potječe iz Japana, gdje neki povjesničari smatraju da je Isus putovao u Japan preko Sibira i posjetio budističke učitelje. Po povratku na Bliski istok, prema legendi, izbjegao je raspeće, a u dobi od 106 godina umro je u japanskom selu Shingo, gdje je navodno imao obitelj. Ova priča prvi se put pojavila 1935. godine, no povijesni dokazi nisu sačuvani.

Sve ove teorije – od Nazareta do dalekih krajeva poput Britanije, Indije i Japana – ostaju u sferi nagađanja i nisu poduprte čvrstim dokazima. U nedostatku opipljivih dokaza, najprihvatljivija pretpostavka ostaje ona crkve, koja smatra da je Isus tih 18 godina proveo u Galileji radeći kao stolar i pripremajući se za svoju buduću proročku misiju.