Situacija Igora Jovanovića iz Vranja jedan je od primjera kako se zajam, koji je prvotno podignut u dogovoru s bankom, može pretvoriti u pravni i financijski kaos. Jovanović, koji je još davne 2004. godine pristao biti jamac svom rođaku za kredit od 4500 eura, danas se suočava s dugom koji, prema njegovim tvrdnjama, ne bi trebao postojati.

Njegov rođak, stvarni nositelj kredita, u međuvremenu je napustio Srbiju, ostavljajući Igora da podmiri dug. Iako tvrdi da je banci u potpunosti isplatio preostali iznos kredita, nedavno je otkrio da isti taj dug sada vraća agenciji koja ga je preuzela od banke. Šokiran, ističe da nikada nije primio službenu obavijest o tom prijenosu, niti mu je pružen ikakav odgovor na njegove upite. Do sada je, kaže, kroz godine otplate vratio više od 1,3 milijuna dinara.

Pitanje koje se ovdje postavlja jest kako je moguće da dug koji je već bio zatvoren ponovo postane obveza i kakvu ulogu igraju banke u preprodaji dugovanja trećim stranama.

Prema Jovanovićevim riječima, kredit je prvotno bio poljoprivredni i podignut je još 2000. godine, no vraćanje je prekinuto 2004. godine. Cijeli slučaj na sudu je završio 2007. godine. Tvrdi da mu je tada rečeno kako će sredstva iz određenog fonda pokriti preostali dug, zbog čega je bio uvjeren da je problem riješen.

Međutim, 2011. godine stiglo mu je pismo s obavijesti da i dalje duguje gotovo milijun i pol dinara s kamatama. Ne želeći riskirati daljnje komplikacije, počeo je s otplatom. No, 2020. godine primijetio je da uplatnice više ne glase na banku, već na neku agenciju iz Beograda.

„Nitko mi nije rekao da je dug prodan, nije stigla nikakva obavijest, nikakvo objašnjenje. Jednostavno su promijenjeni podaci i sve se nastavilo kao da je to normalno“, kaže Jovanović, dodajući kako je sve do kolovoza 2024. vjerovao da je napokon slobodan čovjek, piše Mondo.

Ogroman problem

„Mislio sam da je gotovo, da više nema tih briga, ali onda dolazi izvršitelj i oslobađa mi još 33.000 dinara troškova. Ovo je nešto što ni u najgorim snovima nisam mogao zamisliti“, dodaje.

Njegov slučaj pravni stručnjaci nazivaju pravosudnim hororom. Odvjetnik Jovan Ristić iz Udruge Efektiv pojašnjava kako su propisi koji reguliraju zaštitu korisnika financijskih usluga uvedeni tek 2011. godine. Budući da je Jovanovićev dug nastao ranije, tadašnja regulativa omogućavala je bankama prodaju dugovanja trećim stranama.

„Danas, kada govorimo o fizičkim osobama, samo banka može otkupiti dug, ali u to vrijeme to nije bilo tako uređeno. Zato je prodaja duga bila sasvim moguća“, objašnjava Ristić.

S njim se slaže i odvjetnica Zlata Rašević, koja ističe da je u ovakvim slučajevima nužno pregledati svu relevantnu dokumentaciju. „Bez toga je nemoguće dati precizan pravni savjet, ali svakako preporučujem da Igor Jovanović pronađe odvjetnika koji će detaljno istražiti njegov slučaj, budući da se ovdje radi o velikim svotama novca“, naglašava.

Novo otkriće znanstvenika o soli odjeknut će cijelim svijetom: Pod hitno običnu sol zamijenite ovime

Prema njezinim riječima, čak i ako je prijenos duga bio zakonit, iznos koji je Jovanović do sada platio morao bi biti uračunat u ukupni dug. Drugim riječima, nitko nema pravo zahtijevati više od stvarnog iznosa glavnice i pripadajućih kamata.

Iako pravna borba Igora Jovanovića još nije gotova, njegov slučaj otvara važno pitanje – koliko su građani zaštićeni u financijskim transakcijama i gdje se povlači granica između zakonske naplate dugovanja i nepoštenih poslovnih praksi?