Zemlja već milijunima godina nije doživjela sudar s velikim asteroidom, ali to ne znači da smo sigurni. Svemir vrvi nebeskim tijelima, a neka od njih kreću se putanjama koje bi ih mogle dovesti u izravan i razoran sudar s našim planetom.

Jedan od takvih potencijalnih prijetnji je asteroid Bennu, koji je bio meta nedavne NASA-ine misije prikupljanja uzoraka. Znanstvenici upozoravaju da bi Bennu, promjera 500 metara, mogao pogoditi Zemlju u rujnu 2182. godine. Šansa za takav događaj je 1 prema 2.700, odnosno 0,04 posto – mala, ali ipak prisutna.

Kako bi bolje razumjeli posljedice ovakvog udara, klimatolozi s Nacionalnog sveučilišta Pusan u Južnoj Koreji proveli su detaljne simulacije koristeći superračunalo Aleph. Rezultati koje su dobili su alarmantni, prenosi Science Alert.

Udarna zima i globalni klimatski kaos

Ako bi Bennu udario u Zemlju, glavni problem ne bi bio samo sam trenutak udara, već ono što bi uslijedilo. Prema studiji koju su proveli Lan Dai i Axel Timmermann, udar bi izbacio između 100 i 400 milijuna tona prašine u atmosferu, što bi dovelo do ozbiljnih poremećaja u klimi, kemijskom sastavu atmosfere i globalnoj fotosintezi.

Prosječna globalna temperatura pala bi za 4°C, što bi uzrokovalo dramatično zahlađenje. Globalne padaline smanjile bi se za 15 posto, što bi izazvalo suše i poremećaje u poljoprivredi. Ozon bi se smanjio za 32 posto, što bi povećalo štetno UV zračenje i ugrozilo biljni svijet. Fotosinteza bi pala za 20-30 posto, ugrožavajući opskrbu hranom na globalnoj razini.

Podsjetimo, posljednji veliki asteroid koji je pogodio Zemlju bio je Chicxulub, koji je prije 66 milijuna godina uzrokovao izumiranje dinosaura. Iako je Chicxulub bio više od 10 kilometara širok, znanstvenici upozoravaju da bi i Bennu, iako znatno manji, mogao izazvati katastrofalne posljedice.

Utjecaj na prehrambeni lanac: Alge kao spas?

Dok bi kopnena vegetacija teško podnijela ovakvu promjenu, zanimljivo je da bi alge u oceanima doživjele pravi procvat. U simulacijama se pokazalo da bi željezo iz prašine nastale udarom potaknulo rast algi, osobito morskih dijatomeja, koje su važna hrana za zooplankton.

To bi moglo ublažiti problem nedostatka hrane, budući da je zooplankton temelj oceanskog prehrambenog lanca. Ova neočekivana pojava otvara mogućnosti za alternativne izvore prehrane ako bi Zemlja doživjela ovakvu kataklizmu.

Jesu li ovakvi sudari uopće rijetki?

Iako je teško precizno odrediti koliko često Zemlju pogađaju veliki asteroidi, geološki podaci sugeriraju da se sudari sa srednje velikim asteroidima događaju svakih 100.000 do 200.000 godina.

"To znači da su naši rani ljudski preci možda već doživjeli neke od ovih planetarnih katastrofa," kaže Timmermann. "Takvi događaji mogli su imati utjecaj na ljudsku evoluciju, pa čak i na naš genetski razvoj."

Dok je mala vjerojatnost da će Bennu pogoditi Zemlju u 2182. godini, njegova orbita nas podsjeća da nismo imuni na kozmičke prijetnje. Znanstvenici diljem svijeta nastavljaju razvijati strategije za praćenje i moguće preusmjeravanje potencijalno opasnih asteroida, jer pitanje nije hoće li, već kada će se ovakav sudar ponovno dogoditi.