Udaljeni otok Gruinard, smješten uz obalu Škotske, desetljećima je bio poznat kao "otok smrti" – mjesto tajnih vojnih eksperimenata koji su ostavili ekološku katastrofu trajnih posljedica. Sve je počelo tijekom Drugog svjetskog rata kada je britanska vojska 1942. godine preuzela otok kako bi testirala antraks kao biološko oružje. BBC je već 1960-ih istraživao lokalne izvještaje o misterioznim smrtnim slučajevima životinja i zabrani pristupa otoku, a potpuna istina izašla je na vidjelo tek 1997. godine, kada je britanska vlada skinula oznaku tajnosti s vojnog filma koji je detaljno dokumentirao eksperimente.

Projekt razvoja biološkog oružja vodio je Paul Fildes, šef Odjela za biologiju u Porton Daunu, vojnoj istraživačkoj ustanovi u Engleskoj. Plan, nazvan "Operacija vegetarijanac", uključivao je proizvodnju lanenih pogača zaraženih antraksom koje bi se iz aviona bacale na njemačke pašnjake. Ideja je bila da krave pojedu kontaminirane pogače, razviju smrtonosnu infekciju, a zatim prenesu bolest ljudima koji bi konzumirali meso.

Budući da je antraks izrazito otporna bakterija koja može godinama preživjeti u okolišu, učinci takvog napada bili bi katastrofalni – desetkovanje njemačkih zaliha hrane i masovno širenje zaraze među stanovništvom. No, prije nego što su krenuli u napad, znanstvenici su morali provjeriti kako bi antraks funkcionirao u stvarnim uvjetima.

Eksperimenti na otoku Gruinard

Kako bi izbjegli opasnost za civilno stanovništvo, britanska vojska je 1942. kupila otok Gruinard, površine 522 hektara, i zabranila pristup lokalnim stanovnicima. Tamo su znanstvenici provodili eksperimente oslobađanja antraksa, testirajući može li bakterija preživjeti eksploziju i ostati virulentna.

„Osamdesetak ovaca bilo je, u različitim fazama, pušteno nedaleko od mjesta eksplozije. Eksplozija je izvršena daljinskim upravljačem. To nije bio veliki prasak, ali je snažan vjetar raznio infekciju i smrt gotovo po cijelom otoku“, izjavio je Edward Spiers, profesor sa Sveučilišta u Leedsu, za BBC-jev dokumentarac The Mystery of Anthrax Island (2022).

Nakon samo nekoliko dana ovce su počele pokazivati simptome infekcije i ubrzo su umrle. Njihova su tijela obducirana, spaljena ili zakopana ispod tona ruševina kako bi se spriječilo daljnje širenje bakterije.

Eksperimenti su trajali do 1943. godine, kada ih je vojska ocijenila uspješnima. Do tada je proizvedeno pet milijuna zaraženih pogača, no operacija je obustavljena jer se ratna strategija promijenila – savezničko iskrcavanje u Normandiji postalo je ključni faktor za pobjedu nad Njemačkom, pa je plan biološkog napada napušten, a zaraženi materijal uništen.

Otok u karanteni gotovo 50 godina

Iako su eksperimenti prekinuti, posljedice su bile katastrofalne. Antraks može preživjeti desetljećima u tlu, a vojska je ubrzo shvatila da je otok postao preopasan za život. Čak je i kišnica na otoku bila potencijalno smrtonosna.

Gruinard je 1943. stavljen u karantenu na neodređeno vrijeme, a na obali su postavljeni znakovi upozorenja kako bi se spriječio pristup. Tijekom desetljeća provedeni su različiti pokušaji dekontaminacije, uključujući kemijske tretmane i spaljivanje tla, ali svi su se pokazali neučinkovitima.

Testiranja iz 1971. godine pokazala su da, iako je antraks s površine nestao, bakterija je i dalje bila prisutna u tlu. Tek je 1986. započet ozbiljan pokušaj dekontaminacije – cijeli otok natopljen je smjesom morske vode i formaldehida, a kontaminirani gornji sloj tla uklonjen i spaljen.

Nakon četiri godine rada, 24. travnja 1990. britanska vlada proglasila je otok Gruinard sigurnim, čime je završena gotovo pola stoljeća duga izolacija.

Priča o Gruinardu ostaje jedan od najpoznatijih primjera vojnih eksperimenata s biološkim oružjem. Iako nikada nije upotrijebljen u ratu, projekt je pokazao koliko su smrtonosni učinci antraksa i koliko su dalekosežne posljedice testiranja takvih oružja u prirodnom okolišu. Otok, nekada poznat kao "otok smrti", danas je siguran, ali njegova povijest ostaje podsjetnik na opasnosti biološkog ratovanja.