On nije čekao čudo, ni tuđu pomoć, već je sa svojih deset prstiju izgradio sve što ima. Danas stoji kao primjer upornosti, znanja i skromnosti, a iza njega su rezultati koji nadmašuju i mnoge dvostruko starije od njega.

Još kao dječak učio je prve lekcije na zemlji roditelja, a već sa 17 godina kupio je svoju prvu parcelu. Umjesto da poput mnogih svojih vršnjaka uloži u sjajan automobil, Benjamin je prvo nabavio traktor. Dobar traktor, kaže, vrijedi više od deset auta, pogotovo kad znaš zašto ga imaš. BMW je došao kasnije – tek kad je bio zaslužen.

Danas iza sebe ima imanje koje bi mnogi nazvali malim gospodarstvom, ali ono što on radi zapravo je cijeli sustav: stotine ovaca i goveda, proizvodnja sira, prerada vune, trgovina, građevinski radovi – sve to Benjamin vodi i upravlja s nevjerojatnom lakoćom. Nema posla kojeg se ne prihvaća – zida peći, radi krovove, obrađuje kamen i drvo, a ujedno prodaje janjce i kurbane, sve po narudžbi.

Kako sam kaže, život ga je naučio da cijeni i svoje i tuđe, a vrijednosti koje je naslijedio od pokojnog oca duboko su usađene u svakom poslu koji radi. Otac mu je bio samouk, ali poznat po poštenju i znanju. Gdje god se spomene ime Mirsada Mehića, kaže Benjamin, zna se da je riječ o čovjeku koji je živio od rada i za rad.

Sjajno je zaradio

Na svom imanju Benjamin i obitelj uzgajaju vlašićke ovce, čuvaju tradicionalne preslice, a vunu ne bacaju nego prerađuju u tople zimske proizvode koje zatim prodaju. Svaka čarapa, džemper ili prsluk izrađen je ručno – baš onako kako se to radilo nekad.

Dok mnogi sanjaju o Njemačkoj, on ne vidi nikakav razlog da napusti svoj dom. "Kada si svoj šef, možeš malo predahnuti, posložiti dan kako ti paše, i znaš zašto radiš", kaže. Po njegovom mišljenju, novac stečen u tuđini nikad ne može zamijeniti osjećaj doma, obitelji i stvaranja nečeg vlastitog.

Danas je Benjamin suprug i otac, ima kuću koju je sagradio vlastitim rukama i jasno zacrtan cilj: stvoriti posao koji će ostaviti djeci. Radi u trgovini, ali istovremeno ima i ideju otvoriti restoran na planini, gdje bi gosti mogli uživati u domaćoj hrani i iz prve ruke vidjeti gdje i kako ona nastaje.

Čovjeka udario grom, on otkrio što mu je tada prošlo kroz glavu: 'To je život nakon smrti'

Dan mu počinje u šest ujutro, a nerijetko završi tek nakon deset navečer. No, ne žali se. U selu Mudrike, kaže, ima više posla nego što bi deset ljudi moglo odraditi. Brat mu radi u Austriji, drugi pomaže na gospodarstvu, majka pravi sir, a on – sve ostalo. Još uvijek se sjeća kad je kao klinac vozio traktor, a volan mu je bio veći od njega. Danas bi, kako kaže, prije vozio dobar traktor nego Porsche. I nije to iz hira – to je stav. Benjamin zna da novac ne dolazi preko noći, ali kad znaš odakle dolazi svaki dinar, tad ga znaš i poštovati.