U jednom hrvatskom oglasniku osvanula je ponuda koja u najmanju ruku tjera na trljanje očiju – korisnik iz Osijeka nudi, pazite sad, rijedak primjerak kovanice od dva eura, ali ne za sitniš, nego u zamjenu za nekretninu s pogledom koji oduzima dah. Traži – ni više ni manje – kuću uz samu morsku crtu, po mogućnosti iz snova, i sve to za komadić metala za koji tvrdi da ga je dobio iz ruke ni manje ni više nego Luke Modrića.

U oglasu su priložene dvije fotografije novčića: klasični dizajn s obje strane, ali vlasnik uvjerava da nije riječ o bilo kakvom novcu. Za njega je ovo "numizmatički sveti gral".

No, čovjek nije isključiv. Ako baš nemate vilu u prvom redu do mora, ne očajavajte – zlato, srebro ili druga dragocjenost slične vrijednosti dolaze u obzir. Bitno je samo da je riječ o imovini koja odražava procijenjenu "težinu" kovanice.

Ako ipak imate kuću, neka bude prostrana – minimum 100 kvadrata, s otvorenim pogledom na pučinu. Stambena zgrada? U redu. Luksuzni stan? Također može. Dodatni detalji i troškovi su stvar dogovora.

Što zapravo vrijedi ta kovanica?

Riječ je o posebnom izdanju njemačke kovanice od 2 eura iz 2007., izdanoj u znak obilježavanja 50 godina Rimskih ugovora. Iako oglas sugerira da se radi o neprocjenjivom raritetu, stvarnost je ipak nešto prizemnija.

Ova kovanica doista postoji kao kolekcionarski primjerak, no stručnjaci upozoravaju da nije riječ o unikatnom izdanju, niti su zabilježene tiskarske pogreške koje bi joj značajno podigle cijenu. U Njemačkoj je, primjerice, proizvedeno više od 30 milijuna tih kovanica, a ukupna količina za sve europske države penje se na čak 87 milijuna komada.

Na aukcijama i numizmatičkim stranicama, vrijednost ovakvih novčića rijetko prelazi 10 eura – osim ako nije riječ o izuzetnoj očuvanosti ili pak "proof" izdanju za kolekcionare.

Ne bacajte kore od banane u smeće: Iznimno je korisna i može vam uštedjeti hrpu novaca

Ostaje pitanje: pokušava li Osječanin stvarno doći do luksuznog imanja pomoću običnog dvoeurca ili se jednostavno dobro zabavlja na račun znatiželjnika? Kako god bilo, jedno je sigurno – za dva eura još uvijek ne možete kupiti pogled na more. Barem ne onaj iz prvog reda.