Povjesničari konačno dešifrirali najstariju kartu svijeta: Ono što su vidjeli totalno ih je šokiralo
Jedan od najzanimljivijih arheoloških artefakata, poznat kao „najstarija mapa svijeta“, napokon je dešifriran. Riječ je o babilonskoj glinenoj ploči ispisanoj klinastim pismom, koja potječe iz 6. stoljeća prije nove ere. Na ploči je prikazana karta Mezopotamije – regije koja danas otprilike odgovara teritoriju Iraka – te opis svijeta kakvog su ga tadašnji stanovnici Babilona poznavali, ali i onoga što su vjerovali da se nalazi izvan poznatih granica.
Ploču je otkrio Britanski muzej, najstariji javni muzej na svijetu, koji ju je dobio još davne 1882. godine. Međutim, sadržaj je ostao misterij sve do nedavno, kada su kustosi uspjeli pronaći nedostajući dio i konačno prepisati i protumačiti tekst ispisan klinopisom.
Prikaz svijeta omeđen „gorkom rijekom“
S prednje strane ploče nalazi se kružni dijagram s kartom. Mezopotamija je prikazana kao središnji prostor, dok je cijeli poznati svijet okružen dvostrukim prstenom, koji autor naziva „gorka rijeka“. Ta rijeka simbolizira granicu između poznatog i nepoznatog, onoga što su Babilonci mogli vidjeti i onoga što su samo mogli zamisliti.
Unutar tog prstena ucrtani su mali krugovi i pravokutnici koji predstavljaju različite gradove i plemena Mezopotamije, uključujući i sam Babilon. Jedan od pravokutnika predstavlja rijeku Eufrat, jednu od najvažnijih rijeka tadašnjeg svijeta.
– U ovom kružnom dijagramu obuhvaćen je cijeli poznati svijet u kojem su ljudi živjeli, razvijali se i umirali. Međutim, ova mapa nudi više od pukog zemljopisnog prikaza. Kada je riječ o prelasku granica poznatog u svijet mašte, ova ploča je ključna, izjavio je Irving Finkel, kustos Britanskog muzeja i jedan od vodećih stručnjaka za klinopis.
Izvan poznatog – mitska bića i drevne legende
No ono što ovu kartu čini izuzetno vrijednom jest prikaz svijeta izvan granica „gorke rijeke“. Tamo se, prema vjerovanju drevnih Babilonaca, nalaze mitska bića i nepoznate zemlje, ali i priča koja se iznenađujuće podudara s biblijskim zapisima.
Naime, ploča sadrži referencu na legendu o velikoj poplavi, odnosno na priču o ogromnoj barci koju je izgradio Utnapištim – babilonski pandan biblijskom Noi. Prema tom zapisu, barku je sagradio oko 1.800 godina prije nove ere, a njezini su ostaci, kako su vjerovali, završili iza „gorke rijeke“, nasukani na stražnju stranu planine – upravo na onu planinu za koju se u Bibliji navodi da je postala posljednje utočište Noine arke.
"To je prilično provokativna i zahtjevna stvar, vrlo zanimljiva za razmišljanje, jer pokazuje da je priča ista", i da jedna priča vodi prema drugoj, zaključio je Finkel.
