Arheolozi u Abu Dhabiju otkrili su nevjerojatan artefakt star 1.400 godina – ploču s križem pronađenu u ruševinama crkve i samostana na otoku Sir Bani Yas. Ovaj povijesni nalaz baca novo svjetlo na širenje kršćanstva, pokazujući da je ono cvjetalo na jugoistoku Arapskog zaljeva u vrijeme kada se smatralo da nestaje pred naletom islama.

Na otoku Sir Bani Yas, u sklopu arheoloških istraživanja, stručnjaci su pronašli ploču koja prikazuje križ s motivom stepenaste piramide – simbolom Golgote, mjesta gdje je, prema kršćanskoj tradiciji, razapet Isus Krist. Na njenom dnu prikazani su izdanci lišća, što dodatno potvrđuje lokalne kulturne utjecaje.

Artefakt, dugačak 27 cm, širok 17 cm i debeo nešto više od 2 cm, vjerojatno je bio predmet štovanja, smješten na zid crkve pred kojim su vjernici klečali.

Cvjetajuća kršćanska zajednica na Arapskom zaljevu

Nalaz je pronađen u ruševinama crkve i samostana iz 7. i 8. stoljeća, što ukazuje da je ondje postojala snažna kršćanska zajednica u razdoblju koje se obično vezuje uz Levant, Mezopotamiju i Europu.

„Svaki element križa inkorporira lokalne motive. To nam govori da kršćanstvo u ovom području nije samo postojalo, već je cvjetalo, vizualno se prilagodilo svom kontekstu,“ rekla je za The National glavna arheologinja Maria Gajewska.

Religijski pejzaž u doba velikih promjena

U to vrijeme Arapski poluotok prolazio je kroz duboke promjene – islam se širio brzim tempom, poganski običaji još su bili prisutni, a kršćanstvo se smatralo religijom u zalasku. Međutim, otkriće na Sir Bani Yas osporava tu pretpostavku.

Mohamed Khalifa Al Mubarak, predsjednik Odjela za kulturu i turizam Abu Dhabija, opisao je nalaz kao „moćan dokaz trajnih vrijednosti suživota i kulturne otvorenosti“ te podsjetio da UAE imaju dugu tradiciju mirnog vjerskog pluralizma.

Život u samostanskoj zajednici

Osim ploče s križem, arheolozi su pronašli i keramiku, staklene predmete te malu bočicu morskozelene boje koja je mogla sadržavati ulje ili ružinu vodicu. Posebnu pažnju privukao je otisak prsta na poleđini križa, za koji se pretpostavlja da ga je ostavio sam majstor koji ga je izrađivao.

Analiza ruševina pokazuje da su monasi živjeli u udobnim građevinama od vapnenca i koralja, s cisternama za vodu. To ukazuje na stabilnu zajednicu koja nije bila strogo asketska, već je imala pristup resursima i organiziran način života.

Šire kršćanske mreže i povezanost s Istokom

Ova zajednica pripadala je Crkvi Istoka, kršćanskoj grani koja se protezala od Bliskog istoka do Kine. Sir Bani Yas otkriće pokazuje kako je kršćanstvo doprlo do obala Arapskog zaljeva, povezujući lokalne zajednice s vjerom koja se širila prema Indiji i Aziji.

Prvi tragovi crkve i samostana na otoku otkriveni su još 1990-ih, dok je 2022. pronađen još jedan samostan u Umm Al Quwainu. Slični lokaliteti identificirani su i u Saudijskoj Arabiji, Iranu i Kuvajtu.

Zašto je zajednica nestala?

Iako je kršćanska zajednica na Sir Bani Yas bila snažna, arheolozi još uvijek istražuju razloge njezina nestanka. Crkva je vjerojatno prolazila kroz unutarnje podjele, dok su se granale različite denominacije.

Zanimljivo je da se lokalitet čini neuobičajeno čistim – bez znakova nasilnog uništenja ili urušavanja. To sugerira da su stanovnici možda otišli dobrovoljno, planirajući povratak, a ne zbog prirodne katastrofe ili sukoba.

Poruka prošlosti današnjem svijetu

Profesor Matthew England naglašava kako ovakva otkrića svjedoče o bogatoj religijskoj raznolikosti regije i pružaju uvid u mirnu koegzistenciju ranih kršćanskih i islamskih zajednica.

Al Mubarak je zaključio: „Ova otkrića produbljuju našu povezanost s prošlošću i inspiriraju buduće generacije da njeguju duh jedinstva i međusobnog poštovanja koji je oduvijek obilježavao naše društvo.“