Zamišljen je klasičan početak dana: 7.45 ujutro, u ruci to-go kava iz lokalnog kafića i odlazak prema poslu. Većini ljudi jednokratna čaša djeluje bezazleno, tek kao praktičan spremnik za kofein. Ipak, ako je izrađena od plastike ili ima tanku plastičnu oblogu, vjerojatnost je značajna da oslobađa tisuće sitnih plastičnih čestica izravno u napitak.

Australija je u tome ilustrativan primjer. Tamo se godišnje upotrebljava oko 1,45 milijardi jednokratnih čaša za tople napitke te približno 890 milijuna plastičnih poklopaca. Na globalnoj razini procjenjuje se da se potroši oko 500 milijardi takvih čaša svake godine.

Novo istraživanje objavljeno u časopisu Journal of Hazardous Materials: Plastics, koje sufinancira autor članka, istražilo je ponašanje ovih čaša kada dođu u kontakt s vrućom tekućinom. Zaključak je jasan: toplina je ključni pokretač oslobađanja mikroplastike, a materijal čaše značajno utječe na količinu tih čestica.

Što su mikroplastike i gdje završavaju?

Mikroplastike su plastične čestice veličine od otprilike 1 mikrometra do 5 milimetara, odnosno od mrlje prašine do veličine sjemenke sezama. Nastaju razgradnjom većih plastičnih predmeta ili se oslobađaju iz proizvoda prilikom normalne upotrebe. Te čestice završavaju u okolišu, hrani, ali i u ljudskom tijelu.

Još uvijek ne postoji konačan odgovor koliko mikroplastike ostaje u ljudskom organizmu. Znanstvena istraživanja u ovom području izrazito su osjetljiva na kontaminaciju i tehnički zahtjevna jer je teško precizno mjeriti toliko sitne čestice u tjelesnim tkivima. Struka i dalje istražuje dugoročne posljedice na zdravlje, a potreba za novim studijama je hitna. U međuvremenu je korisno prepoznati izvore mikroplastike u svakodnevnim navikama.

Zašto je temperatura presudan faktor

Autori su najprije proveli meta-analizu podataka iz 30 recenziranih studija. Cilj je bio vidjeti kako plastike poput polietilena i polipropilena reagiraju pod različitim uvjetima. Među svim parametrima, temperatura se izdvojila kao uvjerljivo najvažnija. Kako raste temperatura tekućine u spremniku, raste i oslobađanje mikroplastike. U analiziranim radovima prijavljena su oslobađanja od nekoliko stotina čestica do više od 8 milijuna čestica po litri, ovisno o materijalu i metodologiji.

Zanimljivo je da vrijeme “namakanja”, odnosno koliko dugo napitak stoji u čaši, nije bilo odlučujući faktor. To upućuje na zaključak da nije presudno koliko dugo tekućina ostaje u posudi, već kakvom je početnom toplinskom udaru izložena.

Testiranje 400 čaša za kavu

Kako bi vidjeli kako to izgleda u praksi, istraživači su prikupili 400 čaša dvaju najčešćih tipova u Brisbaneu: plastične čaše od polietilena te papirnate čaše s tankim plastičnim premazom s unutarnje strane. Čaše su testirane pri 5°C, što predstavlja temperaturu ledene kave, te pri 60°C, što je tipična temperatura tople kave.

Obje vrste čaša oslobađale su mikroplastiku, no rezultati su otkrili dvije ključne spoznaje. Prvo, materijal igra veliku ulogu: papirnate čaše s plastičnom oblogom oslobađale su manje čestica od potpuno plastičnih čaša pri obje temperature. Drugo, toplina izaziva oštar porast mikroplastike. Kod potpuno plastičnih čaša prelazak s hladne na toplu tekućinu povećao je oslobađanje mikroplastike za oko 33 posto.

Ako osoba dnevno popije 300 mililitara tople kave iz čaše od polietilena, mogla bi godišnje unijeti oko 363.000 komadića mikroplastike.

Zašto toplina pospješuje oslobađanje mikroplastike

Korištenjem visokorezolucijskog snimanja unutarnjih stijenki čaša, istraživači su otkrili da potpuno plastične čaše imaju neravniju mikrostrukturu od papirnatih čaša s plastičnom oblogom. Površina je bila prošarana “vrhovima i dolinama” te je time pogodovala fragmentiranju. Toplina dodatno ubrzava proces jer omekšava plastiku i potiče njezino širenje i skupljanje, stvarajući nepravilnosti koje se zatim odvajaju u obliku mikroplastike.

Kako smanjiti rizik bez odricanja od kave

Znanstvenici naglašavaju da jutarnja kava ne mora biti žrtvovana. Najbolje rješenje za tople napitke su višekratne čaše od nehrđajućeg čelika, keramike ili stakla jer ne otpuštaju mikroplastike. Ako se koristi jednokratna čaša, rezultati istraživanja pokazuju da papirnate čaše s plastičnom oblogom oslobađaju manje čestica od potpuno plastičnih, iako ni jedne nisu u potpunosti bez mikroplastike.

S obzirom na to da je toplina ključni faktor oslobađanja čestica, preporučuje se izbjegavati ulijevanje kipućih napitaka u plastične spremnike. Čak i jednostavan zahtjev baristi da kava bude nešto hladnija prije ulijevanja u čašu može smanjiti opterećenje plastike i time i izloženost mikroplastici.