Kako je izgledao trenutak kada je Zemljina atmosfera počela stvarati uvjete za život kakav danas poznajemo? Novo umjetničko djelo predstavljeno u jednom od najneobičnijih muzeja na svijetu pokušava upravo to iskustvo približiti posjetiteljima, omogućujući im da udahnu kisik koji je ostao zarobljen u željeznoj rudi još od razdoblja prije više od dvije milijarde godina.

Riječ je o instalaciji „Breathe“ francusko-švicarskog konceptualnog umjetnika Julian Charrière, koja je otvorena u Museum of Old and New Art (Mona), poznatom muzeju smještenom na australskom otoku Tasmaniji. Kako piše Guardian, projekt posjetiteljima nudi jedinstvenu priliku da udahnu kisik koji potječe iz vremena Velikog oksidacijskog događaja, jednog od najvažnijih razdoblja u povijesti našeg planeta.

Događaj koji je promijenio Zemlju i omogućio nastanak ljudi

Prije više od dvije milijarde godina, tijekom paleoproterozoika, Zemljina atmosfera počela se puniti slobodnim kisikom. Taj proces, poznat kao Veliki oksidacijski događaj, omogućio je razvoj aerobnih oblika života, a posredno i nastanak čovjeka.

Upravo je taj golemi vremenski raspon poslužio kao inspiracija za novu instalaciju. Kada je Charrière predstavio ideju vlasniku muzeja, David Walsh, dobio je trenutačnu podršku. Walsh nije samo odobrio projekt nego je za njega dao izgraditi i poseban prostor unutar muzeja.

„Želim da se ljudi vrate sve do samih početaka Zemlje“, rekao je Charrière za Guardian tijekom predstavljanja projekta medijima. „To je poput vremenskog stroja.“

Kisik oslobođen iz stijena starih milijardama godina

Kako bi ostvario svoju zamisao, umjetnik je nabavio drevnu željeznu rudu iz australske regije Pilbara, područja poznatog po nekim od najstarijih geoloških formacija na svijetu.

U laboratoriju smještenom unutar same instalacije ta se ruda svakodnevno obrađuje posebnim strojevima kako bi se iz nje izdvojila voda. Nakon toga voda prolazi kroz Hofmannov aparat, znanstveni uređaj koji elektrolizom razdvaja sastavne elemente vode.

Na taj se način izdvaja kisik koji se potom ispušta u prostoriju gdje ga posjetitelji mogu udahnuti. Prema riječima autora, cilj je svakog pojedinca povezati s počecima života na Zemlji.

Iskustvo koje se doživljava u potpunoj samoći

Instalacija „Breathe“ osmišljena je kao intimno i individualno iskustvo. Posjetitelji ulaze jedan po jedan, bez drugih ljudi u prostoru.

Put započinje prolaskom kroz hodnik koji podsjeća na golemi rudarski tunel. S obje strane nalaze se sirove stijene pješčenjaka i tamnocrvene stijene donesene iz Pilbare. Tijekom prolaska moguće je zaviriti i u prostoriju s laboratorijem u kojem se odvija proces izdvajanja vode i kisika iz drevne rude.

Kako se posjetitelj približava središtu instalacije, temperatura postupno pada. Tunel se zatim otvara u veliku cilindričnu prostoriju visokog stropa koja podsjeća na podzemni toranj bez prozora. Osvjetljenje ovisi o količini sunčeve svjetlosti koja se uspije reflektirati kroz mali otvor iznad prostora, pa je tijekom tasmanijske zime prostor prilično mračan.

Pod je izrađen od uglačanih ploča drevne željezne rude poznate kao tiger ore, a u središtu prostorije nalazi se još jedan cilindar. Riječ je o prozirnoj staklenoj cijevi koja se proteže od poda do stropa i u kojoj je smješten Hofmannov aparat.

„Vi ste prva osoba koja udiše taj kisik“

Posjetitelj može sjesti ispred staklene konstrukcije i približiti se malom otvoru kroz koji izlazi kisik dobiven iz drevne rude. Upravo je to trenutak koji čini srž cijelog projekta.

„Udišući ga, povezani ste s početkom života na Zemlji, ali istodobno – a to je ono nevjerojatno u ovom prostoru – vi ste i prva osoba koja je ikada udahnula taj kisik“, rekao je Charrière.

Umjetnik naglašava da je riječ o tvari koja je ostala netaknuta više od dvije milijarde godina.

„Udišete nešto što je toliko čisto i što prije vas nije dotaknulo nijedno živo biće. Ljepota ovog djela je u tome što ćete taj kisik nositi sa sobom sve do kraja života.“

Dodao je kako svaki posjetitelj na taj način postaje dio same instalacije, ali i mnogo većeg prirodnog procesa.

„Postat ćete mali dio ove instalacije i veliki dio velikog ciklusa kisika. Taj ćete kisik osloboditi tek jednom...“, rekao je prije kratke stanke.

„Tek kada odete na drugi svijet.“

Drugim riječima, mislio je na trenutak smrti.

Velika izložba koja spaja umjetnost, znanost i geologiju

Instalacija „Breathe“ otvorena je zajedno s Charrièreovom velikom izložbom „Hard Core“, koja dodatno naglašava umjetnikovu fascinaciju znanošću, geologijom i dubokom prošlošću planeta.

Pojedini radovi iz ove izložbe već su ranije predstavljeni na različitim lokacijama diljem svijeta, uključujući i Venecijanski bijenale, no teško je zamisliti prikladnije mjesto za cijelu postavu od podzemnih prostora muzeja Mona. Izložbeni ambijent spaja gole stijene, industrijske elemente, prirodne procese, umjetnost i znanost.

„Odlučili smo se usredotočiti na radove koji su na neki način povezani s geologijom“, objasnio je umjetnik.

Ledenjaci, vulkani, puževi i stijene koje se polako troše

Među radovima koji čine izložbu nalazi se serija fotografija „Blue Fossil Entropic Stories“ iz 2013. godine. Fotografije prikazuju umjetnika kako stoji na golemom islandskom ledenjaku dok pomoću plamenika ostavlja tragove na njegovoj površini.

U instalaciji „Not all Who Wander Are Lost“ izložene su ledenjačke stijene u koje su izbušeni cilindrični otvori. Izvađeni kameni stupci poredani su uz pod i postaju sastavni dio rada.

Djelo „Nobodies Dreams Survives“ prikazuje žive puževe koji polako nagrizaju skulpturu izrađenu od kalcijeva karbonata, dok se u radu „Atlas“ velika rotirajuća kugla od mramora neprestano mehanički polira i tijekom trajanja izložbe postupno troši.

Posjetitelji mogu pogledati i film „Controlled Burn“, hipnotičan prikaz vatrometa koji implodiraju. Sniman je na lokacijama u Njemačkoj, Belgiji i na području Sjevernog mora.

Putovanje kroz duboko vrijeme i unutrašnjost planeta

Izložba se nastavlja kroz prostoriju obloženu ogledalima u kojoj se izmjenjuju stijene, refleksije i svjetlosni efekti nalik stroboskopu. Nakon toga posjetitelji ulaze u zamračeni prostor prekriven tepisima gdje mogu leći i slušati prijenos zvukova aktivnog vulkana u stvarnom vremenu.

Pojedini dijelovi izložbe podsjećaju na ranije projekte predstavljene u muzeju Mona, poput instalacije „Mirrorscape“ umjetnika Théo Mercier ili rada „Hrafntinna (Obsidian)“ islandskog glazbenika i umjetnika Jónsi. Ipak, Charrièreov pristup vulkanskom iskustvu znatno je meditativniji.

Kao cjelina, „Hard Core“ vodi posjetitelje na veliko putovanje kroz duboko geološko vrijeme i dubine Zemlje te propituje odnos čovjeka prema planetu na kojem živi.

„Svaka skulptura, svaka instalacija i svaki rad pokušavaju duboko vrijeme približiti ljudskom iskustvu. To je zapravo srž ove izložbe“, zaključio je Charrière.

„Možete osjetiti ono što je inače izvan dosega naših osjetila.“