Hrvati ih tamane cijelo ljeto, a nemaju pojma koliko marelice mogu biti opasne za zdravlje

Marelice su jedno od najomiljenijih ljetnih voća, a zbog slatkog okusa i bogatog nutritivnog sastava često se smatraju odličnim izborom za lagani međuobrok. Ipak, iako su vrlo zdrave, nisu jednako prikladne za svakoga. Stručnjaci upozoravaju da kod određenih osoba mogu izazvati neugodne probavne tegobe, osobito ako se konzumiraju u većim količinama ili na prazan želudac.
Poznata je i izreka da bi pola kilograma marelica pojedenih natašte mnoge moglo vrlo brzo poslati u kupaonicu. Iako zvuči kao pretjerivanje, upravo količina i način konzumacije mogu biti ključni razlog pojave probavnih problema.
Bogate su vitaminima, ali umjerenost je važna
U 100 grama marelica nalazi se približno 48 kalorija, zbog čega se šaka ovog voća lako uklapa u lagani međuobrok. Marelice su bogate vitaminima A i C, željezom i kalijem, a sadrže i karotenoide koji pomažu u zaštiti krvnih žila, kože i vida od oksidativnog stresa.
Međutim, problemi mogu nastati kada se odjednom pojede veća količina, posebno kod osoba koje imaju osjetljiv probavni sustav.

Pet skupina ljudi koje trebaju biti posebno oprezne
Liječnici ističu nekoliko situacija u kojima je preporučljivo ograničiti unos marelica ili ih jesti s dodatnim oprezom. To se prije svega odnosi na osobe koje imaju sindrom iritabilnog crijeva, kroničnu nadutost i pojačano stvaranje plinova, sklonost proljevu, osjetljiv probavni sustav nakon terapije antibioticima te naviku jesti voće natašte prije jutarnje kave.
Kod svih tih skupina ista količina marelica može izazvati potpuno drugačiju reakciju nego kod osobe koja bez ikakvih poteškoća može pojesti znatno više ovog voća.
Najčešće tegobe koje se pritom mogu javiti uključuju bolove i grčeve u trbuhu, nadutost i osjećaj napetosti u trbuhu, pojačano stvaranje plinova te proljev i učestale odlaske na toalet.
Zašto upravo marelice mogu izazvati nadutost?
Razlog leži u tome što marelice sadrže sorbitol, šećerni alkohol koji tanko crijevo kod mnogih ljudi teško apsorbira. Kod osoba sa sindromom iritabilnog crijeva sorbitol, zajedno s voćnim kiselinama i vlaknima, dospijeva neprobavljen u debelo crijevo, gdje potiče stvaranje plinova i privlači vodu.
Upravo zbog toga mogu se pojaviti nadutost, grčevi i proljev, osobito nakon konzumacije većih količina na prazan želudac. Nekome tri marelice neće izazvati nikakve tegobe, dok će petnaest plodova vrlo brzo dovesti do neugodnih simptoma.
Prema podacima iz stručne literature o malapsorpciji šećernih alkohola, sorbitol je dobro poznat uzrok probavnih smetnji. Pregledi znanstvenih istraživanja pokazuju da čak i relativno male količine kod osjetljivih osoba mogu izazvati nadutost i proljev. Zato ista količina soka od marelice kod jedne osobe neće izazvati nikakve posljedice, dok drugoj može prouzročiti značajne probavne tegobe.

Koliko je marelica previše?
Kod osoba koje imaju sindrom iritabilnog crijeva preporučuje se oprez. Prema navodima iz izvornog teksta, uobičajeno se sigurnijom smatra konzumacija dvije do tri manje marelice uz obrok, dok se veće količine, osobito cijela zdjela voća natašte, ne preporučuju.
Savjetuje se pratiti reakciju organizma tijekom sljedeća dva sata nakon konzumacije te prema tome prilagoditi količinu.
Ne morate ih potpuno izbaciti iz prehrane
Osjetljiv želudac ne znači da se marelica treba trajno odreći. Osobe koje imaju sindrom iritabilnog crijeva, izrazito osjetljiv probavni sustav ili probleme s bubrezima trebale bi biti posebno oprezne jer kod njih ovo voće može izazvati grčeve i druge probavne tegobe.
Za većinu ostalih bolji je izbor marelice jesti uz jogurt ili nakon glavnog obroka, umjesto natašte i prije prve jutarnje kave. Preporučuje se započeti s dva ploda i promatrati kako organizam reagira.
Osobe koje boluju od dijabetesa, imaju kronični proljev ili bolesti štitnjače trebale bi se prije češće ili veće konzumacije posavjetovati s liječnikom.
Važno je imati na umu i da potpuno zrele marelice sadrže više sorbitola od manje zrelih i tvrđih plodova, pa i ta razlika može utjecati na to kako će ih organizam podnijeti.