Konzervirani grah jedan je od onih proizvoda koji spašavaju ručak kada za kuhanje nema dovoljno vremena. Pristupačan je, jednostavno ga je čuvati, brzo se priprema i može se koristiti u brojnim jelima, od salata i salse do variva, umaka i jela iz pećnice.

No, postoji jedna dilema koja se gotovo uvijek pojavi čim otvorimo konzervu: treba li grah prije upotrebe isprati ili ga je bolje dodati jelu zajedno s tekućinom?

Odgovor nije toliko jednostavan koliko se možda čini. Naime, tekućina u kojoj se grah nalazi nije otpad niti nešto što je potrebno automatski baciti. Ovisno o receptu, može imati i svoju korisnu ulogu.

Što se zapravo nalazi u tekućini iz konzerve?

Kat Kavner Wolf iz tvrtke Heyday Canning Co. objašnjava da je sam proces konzerviranja prilično jednostavan. Suhi grah i voda stavljaju se u limenku, koja se zatvara, a sadržaj se potom zagrijava pod tlakom na visokoj temperaturi sve dok grah ne omekša.

Takav način konzerviranja temelji se na toplinskoj obradi i ne zahtijeva nužno dodavanje konzervansa ili umjetnih sastojaka.

Tekućina koja nakon toga ostaje u limenci zapravo je mješavina vode, škroba i soli. Upravo zbog škroba ona često izgleda mutno i ima nešto gušću teksturu, što neke potrošače može navesti na pomisao da je riječ o nečemu što treba obavezno odstraniti.

Međutim, to nije slučaj.

Tekućinu iz konzerve možete bez problema pojesti

Tekućina u kojoj se nalazi konzervirani grah jestiva je i sigurna za konzumaciju. Stoga ne postoji zdravstvena obveza da se grah prije jela mora isprati.

Ipak, ispiranje u nekim situacijama ima smisla, a odluka prvenstveno ovisi o tome što pripremate.

Ako je riječ o jelu u kojem vam dodatna tekućina nije potrebna, ispiranje može biti čak i poželjno.

Kod salate, salse i nachosa bolje ga je isprati

Ako konzervirani grah dodajete u salatu, salsu ili jelo iz pećnice, poput nachosa, najčešće nema potrebe da sa sobom unesete i tekućinu iz konzerve.

U takvim je receptima praktičnije grah najprije ocijediti i kratko isprati. Na taj se način uklanja višak tekućine, pa zrna ostaju prikladnija za jelo u kojem nije poželjna dodatna vlaga.

Postoji i još jedan važan razlog zbog kojeg neki ljudi odlučuju isprati konzervirani grah – unos soli.

Ispiranjem možete smanjiti količinu soli

Ako na konzervi ne piše da proizvod ima smanjeni udio natrija ili da je bez dodane soli, tijekom proizvodnje se sol često dodaje u tekućinu.

Zbog toga ispiranje može biti korisno osobama koje žele kontrolirati količinu natrija u prehrani. Iako se ispiranjem ne uklanja sva sol, može se odstraniti dio soli koja se nalazi u tekućini oko zrna.

Sam postupak vrlo je jednostavan.

Grah je dovoljno istresti u cjedilo i pustiti da se tekućina ocijedi. Nakon toga zrna treba kratko isprati pod mlazom hladne vode, lagano ih protresiti kako bi se uklonio višak vode i zatim ih možete odmah upotrijebiti u receptu.

Kada tekućinu ipak vrijedi sačuvati?

Postoje, međutim, jela u kojima bi bilo šteta automatski baciti sadržaj iz konzerve.

Budući da tekućina sadrži škrob, može pridonijeti gustoći i teksturi određenih jela. To je osobito korisno kod variva i umaka, gdje dodatna tekućina može pomoći da se postigne gušća i povezanija struktura.

U takvim slučajevima nema potrebe da grah ispirete. Možete ga zajedno s tekućinom dodati u lonac i iskoristiti svojstva škrobne smjese koja se nalazi u konzervi.

Dakle, trebate li ispirati konzervirani grah?

Ne postoji jedno pravilo koje vrijedi za svako jelo.

Ako pripremate salatu, salsu ili nachose, ocjeđivanje i kratko ispiranje uglavnom su praktičniji jer vam dodatna tekućina nije potrebna. Ispiranje također može biti korisno ako želite smanjiti količinu natrija koju unosite iz konzerviranog proizvoda.

S druge strane, kod variva i umaka tekućina iz konzerve može biti koristan sastojak jer škrob iz nje može pridonijeti gustoći i teksturi jela.

Zato sljedeći put kada otvorite konzervu graha ne morate automatski izliti njezin sadržaj u sudoper. Ako vam treba suši i manje slan grah, isperite ga. Ako vam treba dodatna gustoća i tekstura, tekućinu možete ostaviti.

Na kraju, izbor je prvenstveno stvar recepta i osobnih preferencija, a ne pitanje toga je li tekućina iz konzerve sama po sebi sigurna za jelo.