Riječ je o hidrotermalnom polju Lost City, odnosno „Izgubljeni grad“, koje je otkriveno 2000. godine zapadno od Srednjoatlantskog grebena.

Ondje se nalazi golem, stjenovit i izrazito neobičan krajolik, čiji tornjevi i monoliti izgledaju gotovo kao ruševine neke drevne civilizacije. Naravno, nema nikakvih dokaza da su ih izgradili ljudi. Riječ je o potpuno prirodnom fenomenu koji nastaje djelovanjem kemijskih i geoloških procesa duboko ispod površine oceana.

Tornjevi viši od 60 metara kriju neobičan svijet

Najviša struktura ovog podmorskog krajolika nazvana je Posejdon, prema grčkom bogu mora, i visoka je više od 60 metara.

Oko nje nalaze se brojni drugi stupovi, zidovi i karbonatne formacije koje su nastajale tisućama godina.

Posebnost Izgubljenog grada nije samo njegov izgled. Ovo je, prema dosadašnjim spoznajama, najdugovječnije poznato hidrotermalno okruženje takve vrste u oceanima, piše Indy100.

Za razliku od mnogih drugih hidrotermalnih izvora, koji mogu biti iznimno kratkog vijeka u geološkom smislu, sustav Izgubljenog grada aktivan je već izuzetno dugo.

Napokon otkriveno treba li prati zube prije ili poslije doručka: Mogli bi se iznenaditi

Život ondje ne ovisi o Sunčevoj svjetlosti

Još je fascinantnije ono što se događa oko tih podmorskih tornjeva.

Otvori iz dubine Zemlje ispuštaju vodik, metan i druge otopljene plinove u okolnu morsku vodu. Na tim kemijskim procesima temelji se čitav ekosustav.

Puževi, rakovi i različite mikrobne zajednice koriste kemijsku energiju kako bi preživjeli u okruženju koje nema uvjete kakve povezujemo s uobičajenim životom.

Ondje mogu opstati i veće životinje poput škampa, rakova i jegulja, iako su mnogo rjeđe.

Posebno je zanimljivo što ugljikovodici koje stvaraju ovi hidrotermalni izvori ne nastaju uz pomoć Sunčeve svjetlosti ili ugljikova dioksida, već kroz kemijske reakcije koje se događaju duboko ispod morskog dna.

Mogao bi pokazati kako je nastao život na Zemlji

Upravo zbog toga Izgubljeni grad ima veliko značenje za znanstvenike koji proučavaju podrijetlo života.

Jedna od teorija jest da su slične kemijske reakcije mogle imati važnu ulogu u nastanku prvih oblika života na Zemlji prije otprilike 3,7 milijardi godina.

Ako je život mogao nastati u takvom ekstremnom okolišu, postavlja se i mnogo veće pitanje: bi li se sličan proces mogao dogoditi negdje drugdje?

Mikrobiolog William Brazelton još je ranije istaknuo da bi Izgubljeni grad mogao predstavljati primjer ekosustava kakav bi danas mogao postojati na Enceladusu, Saturnovu mjesecu, ili Europi, Jupiterovu mjesecu.

„Ovo je primjer vrste ekosustava koji bi mogao biti aktivan na Enceladusu ili Europi upravo sada“, rekao je Brazelton, a dodao je i mogućnost da je nešto slično u prošlosti postojalo na Marsu.

Kruh će vam ostati svjež danima ako ga samo umotate u jednu stvar koju već imate kod kuće 

Podmorski krajolik izgleda gotovo nestvarno

Posebno fascinantan dio Izgubljenog grada nalazi se sjeveroistočno od Posejdona, gdje se nalazi litica s brojnim otvorima.

Iz njih izlazi tekućina, a oko njih nastaju karbonatne strukture koje istraživači opisuju kao nježne, višekrake izrasline koje se šire prema van poput prstiju.

Sve to stvara prizor koji više podsjeća na neki vanzemaljski krajolik nego na Zemlju.

I upravo zato znanstvenici smatraju da bi proučavanje ovakvih sustava moglo biti važno i za buduća istraživanja planeta i mjeseca u Sunčevu sustavu.

Znanstvenici žele zaštititi „Izgubljeni grad“

Zbog njegove jedinstvenosti sve su glasniji pozivi da se Izgubljeni grad dodatno zaštiti, pa čak i uvrsti na popis svjetske baštine.

Razlog je jednostavan – riječ je o iznimno osjetljivom ekosustavu koji je nastajao tisućama godina i koji bi ljudska aktivnost mogla nepovratno uništiti.

Poseban problem predstavlja činjenica da se područje nalazi u regiji u kojoj je predviđena mogućnost dubokomorskog rudarenja. Još 2018. godine potvrđeno je da je Poljska dobila prava povezana s rudarenjem dubokog mora u području oko hidrotermalnog polja.

Iako bi sam „Izgubljeni grad“ prema pravilima takvih aktivnosti teoretski trebao ostati izvan izravnog zahvata, znanstvenici upozoravaju da bi uništavanje okolnog morskog dna moglo imati nepredviđene posljedice za cijeli sustav.

Nije Atlantida, ali možda je još važniji

„Izgubljeni grad“ nije nestala civilizacija, nema drevnih građevina koje su podigli ljudi i nema dokaza o stanovnicima kakve zamišljamo u pričama o Atlantidi.

Ipak, ono što se nalazi stotinama metara ispod površine oceana možda je znanstveno još zanimljivije.

Riječ je o prirodnom laboratoriju koji pokazuje kako život može opstati bez Sunčeve svjetlosti, kako su možda nastali prvi oblici života na Zemlji i kakvi bi se ekosustavi mogli skrivati ispod površine udaljenih svjetova.