Iako je čovjek tijekom povijesti istražio, kartirao i dokumentirao gotovo svaki dio kopnenog svijeta, oceani i dalje ostaju jedna od posljednjih velikih nepoznanica našeg planeta. Ispod površine mora nalaze se goleme dubine u kojima vladaju uvjeti kakve je teško zamisliti, a pritisak može biti tisuću puta veći nego na kopnu.

U tim mračnim područjima postoje čitavi ekosustavi koji su i dalje gotovo potpuno nedirnuti i neistraženi. Prizori koje bi znanstvenici mogli očekivati na takvim mjestima više nalikuju prizorima iz znanstvenofantastičnih filmova nego svijetu koji poznajemo.

Prema istraživanjima navedenima u izvornom izvještaju, dosad je istraženo tek oko pet posto oceanskog dna. Znanstvenici su pritom već uspjeli kartirati golemi broj podmorskih rovova i kanjona, ali njihovo detaljno istraživanje ostaje iznimno zahtjevno zbog ekstremnog pritiska i drugih uvjeta koji vladaju na velikim dubinama.

Jedan takav gotovo nepoznat svijet nalazi se u Sredozemnom moru, i to svega nekoliko kilometara od obale Sardinije.

Caprera Canyon skriva bogat život, ali i tragove ljudskog nemara

Caprera Canyon doseže dubinu od približno 1000 metara. Smješten je na pomorskoj ruti između Italije i Francuske, odnosno na području kojim prolazi jedan od najprometnijih pomorskih koridora na svijetu.

Morska biologinja Ginevra Boldrocchi u izjavi za CNN opisala je to područje kao „jednu od posljednjih velikih granica Sredozemlja“.

Tijekom prošlogodišnje ekspedicije neprofitne organizacije One Ocean Foundation, kojoj se pridružio i CNN, istraživači su u dubine kanjona spustili daljinski upravljano podvodno vozilo, poznato kao ROV.

Od takvog su se mjesta mogla očekivati gotovo netaknuta priroda i izolirani ekosustav. No ono što je kamera podvodnog vozila zabilježila pokazalo je znatno složeniju sliku.

Na dnu kanjona nalazi se bogat dubokomorski život. Istraživači su zabilježili dubokomorske ribe, složene mreže koralja i rijetke spužve, a područjem povremeno prolaze i veliki morski sisavci, među kojima su kitovi i dupini.

No među tim organizmima pronađeni su i jasni tragovi ljudske aktivnosti.

Na morskom dnu nalazile su se odbačene ribolovne mreže, ali i plastični otpad. U okolišu koji se nalazi stotinama metara ispod površine, daleko od svakodnevnog pogleda ljudi, posljedice ljudskih aktivnosti tako su stigle i do najskrivenijih dijelova Sredozemlja.

Ribolovne linije uništavaju osjetljive organizme

Jedan od članova istraživačkog tima upozorio je upravo na posljedice koje ribolovni alati mogu imati za krhke dubokomorske organizme.

„Uočili smo rijetku populaciju gorgonija koje rastu na mekom dnu, potpuno uništenu pod utjecajem dugih ribolovnih linija“, upozorio je član tima.

Problem pritom nije ograničen samo na otpad koji ostaje na morskom dnu. Položaj Caprera Canyona dodatno ga izlaže pritiscima ljudskih aktivnosti jer se nalazi na važnom pomorskom pravcu između Francuske i Italije.

Boldrocchi je objasnila da se kanjon nalazi „na svojevrsnom križištu između Francuske i Italije“. Zbog intenzivnog pomorskog prometa u tom području nastaje i akustično onečišćenje, dok pridneni ribolov izravno utječe na morski ekosustav.

„Mnogo životinja koje su već smatrane ugroženima na kraju završi u mrežama i ugine“, istaknula je biologinja.

Koralji nestaju, a posljedice promjena osjećaju se i u dubinama

Caprera Canyon nije izoliran slučaj kada je riječ o pritiscima na morske ekosustave.

Procjene navedene u izvornom tekstu pokazuju da je tijekom posljednjih desetljeća zbog povećanja temperature mora i zakiseljavanja oceana izgubljeno do 50 posto svjetskih koraljnih grebena.

Situacija s koraljima dodatno je privukla pozornost znanstvenika 2023. godine, kada su proglasili globalno izbjeljivanje koralja koje trenutačno zahvaća oko dvije trećine svjetskih koraljnih sustava.

Takve promjene posebno su zabrinjavajuće jer koraljni ekosustavi pružaju stanište velikom broju morskih organizama. Njihovo propadanje zato ne znači samo nestanak pojedinih koralja, nego može imati posljedice za čitave ekosustave.

U dubinama su pronašli i kemikaliju zabranjenu prije desetljeća

Istraživanja Caprera Canyona nisu se zaustavila na snimanju morskog dna. ROV je tijekom godina sudjelovao i u prikupljanju uzoraka iz dubina Sredozemnog mora.

Analize tih uzoraka pokazale su prisutnost zabrinjavajućih razina različitih kemijskih kontaminanata. Među njima je pronađen i DDT, organski pesticid koji je zabranjen još tijekom 1970-ih godina.

Posebno je zabrinjavajuće što su istraživači tragove te kemikalije pronašli u zooplanktonu iz samog kanjona, desetljećima nakon što je njezina uporaba zabranjena.

Boldrocchi upozorava da problem nije nestao zajedno sa zabranom.

„Čak i ako su kemikalije DDT-a zabranjene od 1970-ih, i dalje ih pronalazimo posvuda, a one utječu na hormone, na rast i na reprodukciju morskog života“, rekla je.

Otkriće pokazuje koliko dugotrajne mogu biti posljedice kemijskog onečišćenja. Tvari koje su se koristile prije više desetljeća i dalje mogu biti prisutne u okolišu i dospijevati u organizme koji žive u morskom ekosustavu.

Žele zaštititi područje prije nego što bude prekasno

Zbog svega što je tijekom istraživanja otkriveno, One Ocean Foundation sada radi na tome da talijanske vlasti i Europska unija područje Caprera Canyona proglase zaštićenim morskim područjem.

Cilj takve zaštite bio bi očuvati rijetke i jedinstvene dubokomorske organizme koji žive u kanjonu te smanjiti pritisak ljudskih aktivnosti na njegov osjetljivi ekosustav.

Caprera Canyon pritom predstavlja tek mali dio golemog podmorskog svijeta koji čovjek još nije detaljno istražio. Upravo zato njegovo istraživanje nosi i širu poruku.

Oceani se često doživljavaju kao golema područja koja su toliko udaljena i duboka da ljudski utjecaj do njih ne može doprijeti. No ono što su istraživači pronašli na dnu ovog sredozemnog kanjona pokazuje suprotno.

Čak i u dubinama koje su čovjeku teško dostupne mogu se pronaći plastični otpad, izgubljene ribolovne mreže, posljedice intenzivnog pomorskog prometa i kemijski kontaminanti koji su trebali nestati prije mnogo desetljeća.

Posljednje velike granice planeta zato nisu nužno netaknute. Naprotiv, tragovi ljudskog djelovanja već su stigli i do nekih od najskrivenijih dijelova oceana.

A upravo zbog toga, smatraju istraživači, takva područja treba zaštititi dok još postoji mogućnost da se njihovi rijetki ekosustavi očuvaju.