Gotovo 2000 asteroida koji se trenutačno prate ima barem teoretsku, odnosno „ne-nultu” mogućnost da tijekom sljedećih stotinu godina udari u Zemlju. Podatak je to Europske svemirske agencije (ESA), koja je u studenome 2025. objavila da je broj poznatih asteroida bliskih Zemlji dosegnuo veliku prekretnicu od 40.000 objekata.

Brojka od gotovo 2000 potencijalnih objekata na prvi pogled može zvučati vrlo uznemirujuće, no ESA naglašava da većina tih asteroida ne predstavlja stvarnu opasnost za naš planet. Velik dio njih vrlo je malen, a kod većine je vjerojatnost udara iznimno niska, često manja od jedan posto.

Ipak, broj objekata koji se danas sustavno otkrivaju i prate pokazuje koliko je potraga za potencijalno opasnim svemirskim tijelima napredovala tijekom posljednjih desetljeća.

Što se zapravo smatra asteroidom bliskim Zemlji?

Asteroidi su stjenoviti ostaci nastali u ranom razdoblju formiranja Sunčeva sustava prije više od četiri milijarde godina. Većina ih kruži oko Sunca u glavnom asteroidnom pojasu između Marsa i Jupitera.

Asteroid blizak Zemlji, odnosno NEA prema engleskoj kratici za „near-Earth asteroid”, jest objekt čija ga orbita dovodi unutar približno 45 milijuna kilometara od Zemljine orbite. To je otprilike 0,3 astronomske jedinice, odnosno dovoljno blizu da ga stručnjaci za planetarnu obranu neprestano prate.

Takva udaljenost u svakodnevnim je mjerilima golema, ali u astronomskim razmjerima dovoljno je mala da se kretanje tih tijela pomno proučava. Cilj nije samo otkriti ih, nego što preciznije izračunati njihove buduće putanje i utvrditi postoji li ikakav rizik od sudara sa Zemljom.

Prvi takav asteroid otkriven je još 1898. godine

Prvi poznati asteroid blizu Zemlje bio je Eros, otkriven 1898. godine. Otkrio ga je njemački astronom Carl Gustav Witt u zvjezdarnici Urania u Berlinu, a neovisno ga je pronašao i Auguste Charlois u Nici. Eros je promjera približno 30 kilometara, a njegova ga orbita dovodi na oko 22 milijuna kilometara od Zemlje.

Nakon tog otkrića desetljećima je napredak bio relativno spor. Situacija se počela dramatično mijenjati tijekom 1990-ih i 2000-ih, kada su u rad pušteni teleskopi posebno namijenjeni sustavnom traženju asteroida.

Od tada je broj poznatih objekata počeo naglo rasti.

Luca Conversi, voditelj ESA-inog Centra za koordinaciju objekata bliskih Zemlji, opisao je koliko se brzo potraga proširila.

„Broj otkrića raste eksponencijalno, s tisuću na početku stoljeća na 15.000 u 2016. godini i 30.000 u 2022. godini. Kako nove generacije teleskopa budu ulazile u rad, očekujemo da će broj poznatih NEA-ova nastaviti rasti još bržim tempom”, rekao je Conversi.

Samo u posljednje tri godine prije dosezanja granice od 40.000 pronađeno je približno 10.000 novih asteroida bliskih Zemlji.

Danas se taj broj već dodatno povećao. ESA-ov Centar za koordinaciju objekata bliskih Zemlji u rujnu 2026. navodi više od 42.000 poznatih NEA-ova.

Nova generacija teleskopa mogla bi pronaći još desetke tisuća asteroida

Znanstvenici očekuju da će tempo otkrivanja u budućnosti biti još veći.

Jedan od ključnih instrumenata u toj potrazi je zvjezdarnica Vera C. Rubin u Čileu, koja je započela s radom 2025. godine. Nije namijenjena isključivo lovu na asteroide, ali ESA očekuje da bi mogla otkriti desetke tisuća novih objekata bliskih Zemlji i drugih malih tijela Sunčeva sustava.

Drugi važan projekt čine ESA-ini teleskopi Flyeye. Njihovo široko vidno polje oblikovano je tako da podsjeća na složeno oko kukca, a upravo je takav način promatranja osmišljen kako bi se pronašli asteroidi koji bi mogli proći nezapaženo postojećim sustavima za pretraživanje neba.

Zbog toga bi broj poznatih objekata u idućim godinama mogao nastaviti snažno rasti.

Što znanstvenici rade kada otkriju novi asteroid?

Otkriće novog asteroida nije kraj procesa. Upravo suprotno, tada počinje detaljna analiza njegove putanje.

Znanstvenici koriste sva dostupna promatranja kako bi izradili modele kretanja objekta. Posebni računalni programi izračunavaju njegovu putanju godinama, desetljećima, pa čak i stoljećima unaprijed.

Na temelju tih izračuna stručnjaci mogu procijeniti postoji li mogućnost da se asteroid u nekom trenutku nađe na putanji koja bi ga dovela do Zemlje.

Kako pristižu nova opažanja, izračuni se ponovno ažuriraju. Više podataka u pravilu znači precizniju putanju, pa se procijenjeni rizik može povećati, ali i smanjiti.

Jedan od primjera bio je asteroid 2024 YR4, čija se procjena rizika mijenjala kako su znanstvenici prikupljali nova opažanja.

ESA-in Centar za koordinaciju objekata bliskih Zemlji upravo je zadužen za praćenje takvih objekata, izračunavanje njihovih orbita i procjenu mogućnosti udara.

Najveći asteroidi nisu ono što danas najviše zabrinjava stručnjake

Paradoksalno, najveće asteroide relativno je lakše pronaći.

ESA navodi da su najveći NEA-ovi, oni promjera većeg od jednog kilometra, najlakši za otkrivanje. Ako bi takav objekt udario u Zemlju, posljedice bi mogle biti globalne, ali znanstvena zajednica smatra da je velika većina takvih asteroida već otkrivena.

Zato je danas velik dio pažnje usmjeren na manju, ali teže uočljivu skupinu.

Riječ je o asteroidima promjera između približno 100 i 300 metara. Oni su znatno teži za otkrivanje, ali bi eventualni udar mogao izazvati ozbiljnu regionalnu štetu.

Prema trenutačnim procjenama, znanstvenici su dosad pronašli samo oko 30 posto tih srednje velikih objekata. To znači da ih velik broj još uvijek nije identificiran i katalogiziran.

Treba li se zbog gotovo 2000 asteroida bojati udara?

Brojka od gotovo 2000 asteroida s „ne-nultom” mogućnošću udara ne znači da se Zemlji približava gotovo 2000 potvrđenih prijetnji.

ESA izričito navodi da je većina tih objekata vrlo mala i da njihove vjerojatnosti udara uglavnom iznose manje od jedan posto. Štoviše, ESA je u svojoj objavi o 40.000 poznatih NEA-ova navela da nijedan od tada poznatih objekata nije predstavljao razlog za zabrinutost u predvidivoj budućnosti.

Sam izraz „ne-nulta mogućnost” stoga treba razumjeti u kontekstu dugoročnog praćenja orbita. Ako se za neki asteroid još ne može sa sigurnošću isključiti mogućnost udara u idućih stotinu godina, on se prati i njegovi se podaci neprestano ažuriraju.

Što više mjerenja znanstvenici prikupe, to se preciznije može odrediti njegova buduća putanja.

Potraga se nastavlja, a broj otkrivenih asteroida samo će rasti

Od otkrića Erosa 1898. godine potraga za asteroidima bliskima Zemlji pretvorila se u globalni sustav planetarne obrane.

Granica od 40.000 poznatih NEA-ova, koju je ESA dosegnula 2025. godine, bila je važan znanstveni trenutak, ali danas je taj broj već premašen. ESA-ova aktualna baza pokazuje da je u rujnu 2026. poznato više od 42.000 takvih asteroida.

Istodobno, znanstvenici nastavljaju razvijati nove načine za njihovo otkrivanje i praćenje. Cilj nije samo napraviti što potpuniji katalog svemirskih stijena u blizini Zemlje, nego na vrijeme prepoznati one koje bi jednog dana mogle predstavljati stvarnu opasnost.

Upravo zato gotovo 2000 objekata s trenutačno „ne-nultom” mogućnošću udara nije popis od 2000 potvrđenih katastrofa. To je prije svega popis objekata koje znanstvenici ne žele prestati promatrati dok dodatna mjerenja ne pokažu njihove putanje s još većom sigurnošću.