Mjesec dana jeo samo pizze, hambije i krafne: Rezultati eskeprimenta mnoge će ostaviti bez teksta
Scott Hickle odlučio je provesti neobičan osobni eksperiment kako bi otkrio što će se dogoditi njegovu tijelu ako tijekom mjesec dana gotovo u potpunosti zamijeni kvalitetnu prehranu ultra-prerađenom hranom. Umjesto obroka bogatih proteinima, voćem i povrćem, na njegovu su se jelovniku našle smrznute pizze, hamburgeri iz restorana brze hrane, krafne i razne grickalice.
Eksperiment je trajao 30 dana, a Hickle je pritom pokušao zadržati što više ostalih životnih navika nepromijenjenima. Cilj mu je bio što jasnije izdvojiti upravo utjecaj promjene kvalitete hrane.
Prema podacima objavljenima u studiji kompanije Tiny Health, promjene nisu zabilježene samo u njegovu crijevnom mikrobiomu. Tijekom eksperimenta Hickle je primijetio i promjene u energiji, koncentraciji i raspoloženju, dok su analize nakon mjesec dana pokazale promjene u pojedinim bakterijama i markerima povezanima s probavnim sustavom.
Od uravnotežene prehrane do pizze, hamburgera i krafni
Prije početka eksperimenta Hickle je, prema opisu Tiny Healtha, uglavnom jeo uravnotežene obroke koji su sadržavali dosta proteina, voća i povrća.
Sve se promijenilo praktički preko noći. Uobičajene obroke zamijenio je smrznutim pizzama, hamburgerima iz restorana brze hrane, krafnama i grickalicama.
Ipak, nije želio istodobno mijenjati i druge navike. Tijekom svih 30 dana zadržao je približno jednak dnevni unos od oko 3200 kalorija, nastavio je vježbati prema svojoj uobičajenoj rutini, zadržao isti raspored spavanja i nije mijenjao unos tekućine.
Time je pokušao postići da najveća razlika između razdoblja prije eksperimenta i samog eksperimenta bude upravo u kvaliteti hrane.
Analiza crijevnog mikrobioma pokazala je niz promjena
Hickle je prije početka eksperimenta dao uzorak za analizu crijevnog mikrobioma i određenih markera u stolici. Ista testiranja ponovljena su nakon 30 dana prehrane koja se temeljila na ultra-prerađenoj hrani.
Rezultati koje je objavio Tiny Health pokazali su da je broj parametara označenih kao oni kojima je potrebna dodatna pažnja porastao s tri na osam.
Analiza je istodobno zabilježila porast određenih mikroorganizama koje test svrstava među nepoželjne, kao i promjene u pojedinim bakterijama koje se smatraju korisnima za zdravlje crijeva.
Jedan od najzapaženijih nalaza odnosio se na bakteriju Akkermansia. Prije početka eksperimenta činila je 0,24 posto analiziranog uzorka, dok je nakon 30 dana njezin udio prema rezultatima testa pao na nulu.
Istodobno je zabilježen porast nekih drugih skupina bakterija. Među njima su bile i bakterije iz skupine Enterobacteriaceae, čiji se udio prema objavljenim rezultatima povećao s 0,16 na 1,33 posto.
Povećali su se i markeri koji mogu ukazivati na upalne procese
Promjene nisu bile ograničene samo na sastav bakterija. Nakon eksperimenta povišene su i vrijednosti kalprotektina i laktoferina, odnosno markera koji mogu biti povezani s upalnim procesima u gastrointestinalnom traktu.
No, upravo je ovdje važno naglasiti ograničenja cijelog eksperimenta.
Rezultati jedne osobe sami po sebi ne mogu dokazati uzročno-posljedičnu vezu. Drugim riječima, iz ovog eksperimenta nije moguće zaključiti da je upravo prehrana uzrokovala svaku zabilježenu promjenu niti da bi se identičan rezultat dogodio kod neke druge osobe.
Hickle je osjetio pad energije i koncentracije
Promjene nisu bile vidljive samo u laboratorijskim rezultatima. Hickle je tijekom mjesec dana pratio i vlastito raspoloženje, razinu energije te sposobnost koncentracije.
Kako je eksperiment odmicao, sam je prijavljivao postupni pad energije, raspoloženja i koncentracije. Posebno je spomenuo osjećaj „magle u glavi“.
Pratio je i razinu glukoze kontinuiranim mjerenjem. Podaci su pokazali nagle skokove i padove razine šećera u krvi nakon obroka bogatih šećerom. Unatoč tim oscilacijama, njegov prosječan nivo šećera ostao je unutar granica normale.
Testosteron je također pao
Još jedan rezultat privukao je posebnu pozornost. Hickle je prije početka eksperimenta i nakon njegova završetka mjerio razinu testosterona.
Prema podacima koje je objavio Tiny Health, ukupna razina testosterona pala je za 24 posto.
Još izraženija promjena zabilježena je kod slobodnog testosterona. Njegova je vrijednost pala sa 180,9 na 125,9 pg/mL, što predstavlja smanjenje od približno 30 posto.
Unatoč padu, ukupna razina testosterona i dalje je ostala unutar referentnog raspona.
Autori također navode da je tijekom eksperimenta došlo do povećanja količine visceralnog masnog tkiva. Međutim, na stranici nisu navedene konkretne vrijednosti prije početka i nakon završetka eksperimenta, pa nije moguće precizno navesti kolika je ta promjena bila.
Nakon povratka na staru prehranu neke su se stvari brzo popravile
Po završetku 30-dnevnog eksperimenta Hickle se vratio svojoj prethodnoj prehrani.
Prema njegovu vlastitom opisu, osjećaj mentalne zamućenosti i njegovo svakodnevno stanje počeli su se relativno brzo poboljšavati nakon povratka na raniji način prehrane.
Ipak, promjene u crijevnom mikrobiomu nisu nestale preko noći. Za njihovo povlačenje, prema opisu eksperimenta, bilo je potrebno više vremena.
Hickle je nakon svega jasno poručio: „Neću ovo ponoviti.“
Jedna osoba nije dovoljna za konačan znanstveni zaključak
Iako rezultati mogu biti zanimljivi, Hickleov eksperiment ima vrlo važno ograničenje: riječ je samo o jednoj osobi.
Nije postojala kontrolna skupina, a rezultate je objavila kompanija Tiny Health, koja ujedno prodaje testove crijevnog mikrobioma. Zbog toga se dobiveni rezultati ne mogu automatski primijeniti na opću populaciju.
Ipak, ideja da sastav prehrane može utjecati na različite aspekte zdravlja nije temeljena samo na ovom jednom osobnom eksperimentu. Postoje i kontrolirana istraživanja koja su pokazala mjerljive razlike povezane s vrstom prehrane.
Jedno takvo istraživanje proveli su znanstvenici u sklopu američkog Nacionalnog instituta za zdravlje (NIH). U randomiziranom istraživanju sudjelovalo je 20 odraslih osoba, a sudionici su tijekom istraživanja proveli po dva tjedna na ultra-prerađenoj i minimalno prerađenoj prehrani.
Rezultati tog istraživanja pokazali su da su sudionici, kada su imali pristup ultra-prerađenoj hrani, spontano unosili u prosjeku oko 500 kalorija više dnevno te su dobivali na tjelesnoj težini.
To se dogodilo unatoč tome što su ponuđeni obroci bili usklađeni prema kalorijama, makronutrijentima, šećeru, soli i vlaknima.
Hickleov osobni eksperiment stoga ne može sam po sebi dokazati što će se dogoditi svakoj osobi koja mjesec dana prijeđe na ultra-prerađenu hranu. Ipak, zajedno s rezultatima kontroliranih istraživanja, njegov slučaj otvara zanimljivo pitanje o tome koliko brzo promjena kvalitete prehrane može biti povezana s promjenama koje se mogu uočiti u probavnom sustavu, metabolizmu i svakodnevnom osjećaju energije i koncentracije.
