Je li napokon pronađen rajski vrt? Stara Biblija iz 16. stoljeća pokazuje na mjesto na karti kojem se nalazi

Jedna Biblija iz 16. stoljeća sadrži detaljnu kartu koja navodni Edenski vrt smješta u blizinu Eufrata, podno planine Ararat. Ipak, riječ je o povijesnoj karti i tumačenju biblijskog teksta, a ne o znanstvenom dokazu da je legendarni raj doista pronađen.
Edenski vrt, prema Knjizi Postanka mjesto u kojem su prema biblijskoj priči živjeli prvi ljudi Adam i Eva, stoljećima privlači pažnju povjesničara, teologa i istraživača.
Sada je u središtu zanimanja karta koja se nalazi u Bibliji iz 16. stoljeća i koja navodni položaj rajskog vrta smješta na područje današnje Turske. Tvrdnju je iznijela kolekcionarka starih Biblija koja na YouTubeu djeluje pod imenom Ashleys_AntiqueBibles, a o karti su izvijestili i New York Post te Daily Mail.
Važno je, međutim, naglasiti da karta ne predstavlja dokaz da je Edenski vrt arheološki pronađen. Ona pokazuje kako su pojedini kršćanski učenjaci u 16. stoljeću tumačili opis iz Knjige Postanka.

Karta stara više od četiri stoljeća pokazuje prema Eufratu
Riječ je o Ženevskoj Bibliji iz 1599. godine, jednoj od poznatih protestantskih Biblija nastalih u kontekstu engleskih protestantskih izbjeglica u Švicarskoj.
U toj se Bibliji nalazi karta pod nazivom „Položaj Edenskog vrta“. Karta je, prema dostupnim podacima, temeljena na ranijem prikazu koji je 1554. godine izradio protestantski reformator Ivan Kalvin.
Kolekcionarka starih Biblija Ashleys_AntiqueBibles kartu je na svom YouTube kanalu opisala kao „vrlo detaljnu s obzirom na vrijeme kada je tiskana“.
Prema prikazu u Ženevskoj Bibliji, Edenski vrt nalazio se u blizini rijeke Eufrat, nedaleko od podnožja planine Ararat, na području koje se danas nalazi u Turskoj.
Kolekcionarka je ranije iznijela i drukčiju teoriju. Smatrala je da bi bujni rajski vrt mogao biti smješten na području koje se danas nalazi ispod Kaspijskog mora.
Što zapravo piše u Knjizi Postanka?
Ključ za razumijevanje svih tih teorija nalazi se na samom početku Biblije, u Knjizi Postanka.
U biblijskom opisu Edenski vrt povezan je s rijekom koja se dijeli u četiri vodena toka, odnosno rijeke Pishon, Eufrat, Tigris i Gihon.
Prema biblijskoj priči, upravo je u tom raju živio prvi ljudski par, Adam i Eva. Njihov se život promijenio nakon što je Eva, prema priči, bila iskušana od đavla koji joj se prikazao u obliku zmije.
Eva je pojela zabranjeni plod, a potom ga je dao i Adamu. Zbog neposluha prema Božjoj zapovijedi Bog ih je protjerao iz njihova rajskog doma.
Upravo opis četiri rijeke stoljećima predstavlja jedan od najvećih problema za pokušaje određivanja stvarnog zemljopisnog položaja Edenskog vrta.
Problem su Pishon i Gihon
Prema tumačenju koje je iznijela spomenuta kolekcionarka, opis iz Knjige Postanka može se uklopiti u položaj koji prikazuje karta iz Ženevske Biblije.
No stručnjaci se ne slažu oko toga na koje bi se suvremene rijeke trebali odnositi nazivi Pishon i Gihon.
Jedno od tumačenja jest da Pishon označava Nil, dok bi Gihon mogao označavati Ganges. Problem je u tome što se te rijeke nalaze vrlo daleko od područja današnje Turske.
Postoji, međutim, i drugačije objašnjenje.
Kalvin je imao drukčije tumačenje izraza „izvorišta“
Jedno od mogućih objašnjenja iznio je upravo Ivan Kalvin, na čijem je ranijem radu karta Ženevske Biblije bila temeljena.
Prema tom tumačenju, izraz koji se u biblijskom tekstu odnosi na „izvorišta“ možda se ne mora odnositi na sam početak rijeke. Mogao bi označavati i ušće ili donji dio jednog ili dvaju riječnih tokova.
U takvom bi se tumačenju Pishon i Gihon mogli odnositi na donje dijelove rijeka koje se nalaze u tom dijelu Turske, odnosno na Tigris i Eufrat.
Upravo takav scenarij razmatran je i u istraživanju povjesničarke Justine Angelique Walden.
Teorija vodi prema drevnoj Mezopotamiji
Prema scenariju koji Walden opisuje u svojoj studiji, Edenski vrt mogao bi se tražiti unutar područja Mezopotamije u današnjoj Turskoj.
Ipak, postoji važna ograda.
Walden je zabilježila da je Kalvin zapravo naveo samo „opći položaj“ Edenskog vrta. To znači da njegova karta nije trebala predstavljati preciznu oznaku mjesta na kojem se nalazio legendarni raj.
Zbog toga pitanje točne lokacije i dalje ostaje otvoreno.
Drugim riječima, karta iz 1599. godine zanimljiv je povijesni zapis o tome kako su ljudi prije više od četiri stoljeća pokušavali povezati biblijski opis s poznatom geografijom, ali sama po sebi ne potvrđuje postojanje vrta na označenoj lokaciji.
Teorije se protežu od Afrike do Irana
Potraga za Edenskim vrtom tijekom povijesti nije bila ograničena samo na područje Mezopotamije.
Današnje teorije o njegovu mogućem položaju iznimno su različite. Kao moguća područja spominju se lokacije od Južne Afrike do Irana te od Etiopije do Sudana.
Takav raspon teorija pokazuje koliko je teško povezati drevni biblijski opis s konkretnim zemljopisnim područjem.
Četiri rijeke iz Knjige Postanka posebno otežavaju takvu identifikaciju jer nije jasno odnose li se svi navedeni nazivi na rijeke koje danas poznajemo pod tim imenima.
Geologija dodatno komplicira priču
Postoji još jedan problem kada se biblijski opis pokuša usporediti s geološkim podacima.
Biblijski tekst Edenski vrt i rijeku Eufrat smješta u vrijeme stvaranja koje se tradicionalno povezuje s nekoliko tisuća godina unatrag.
Geološka istraživanja, međutim, daju potpuno drukčiju vremensku sliku za prirodne značajke tog područja. Prema geološkim procjenama navedenima u izvornom izvještaju, nastanak rijeke Eufrat i okolnog bazena seže čak do 3,6 milijuna godina u prošlost.
To znači da između biblijskog vremenskog okvira i geološke starosti riječnog sustava postoji golema vremenska razlika.
Zbog svega toga, pitanje gdje se točno nalazio Edenski vrt ostaje neriješeno. Ženevska Biblija iz 1599. godine pruža vrijedan uvid u način na koji su protestantski učenjaci 16. stoljeća pokušavali geografski protumačiti biblijski tekst, a njezina karta doista pokazuje prema području Eufrata i današnje Turske.
No između povijesne karte, religijske tradicije i znanstvenog dokaza postoji velika razlika. Za sada nema arheološkog ili geološkog dokaza kojim bi se moglo potvrditi da je legendarni Edenski vrt doista pronađen.