U egipatskoj oazi Dakhla pronađena je oko 1700 godina stara vapnenačka grobnica s rijetkim književnim natpisom na starogrčkom jeziku. U 19 stihova nepoznati autor opisuje pokojnika kao mudrog i dobrog čovjeka, dok njegov sin Sarapion u završnim stihovima izravno govori ocu i moli ga da prihvati pogrebne žrtve i darove ožalošćene djece.

Arheolozi su u Egiptu otkrili iznimno zanimljivu grobnicu staru približno 1700 godina, u kojoj se nalazi rijedak pjesnički natpis napisan na starogrčkom jeziku. Riječ je o vapnenačkoj grobnici koja se, prema procjenama, može datirati u četvrto stoljeće, razdoblje u kojem je Egipat bio pod vlašću Rimskog Carstva.

Grobnica je pronađena u oazi Dakhla, u blizini drevnog grada Mothisa, koji odgovara današnjem Mutu i nekoć je bio jedno od važnijih naselja na području oaze.

Prema priopćenju egipatskog Ministarstva turizma i starina, grobnica je izgrađena za muškarca i ženu. U njoj se nalazi kamena ploča s pjesmom od 19 redaka napisanom na starogrčkom jeziku.

Pokojnik se zvao Pisechtes, a postoji mogućnost da je tijekom života obnašao dužnost suca. Ipak, u službenom priopćenju nije navedeno da su arheolozi na lokalitetu pronašli ljudske ostatke.

Pjesma od 19 redaka krije dirljiv oproštaj

Najzanimljiviji dio otkrića upravo je kamena ploča s pjesničkim natpisom. Na njoj je zapisan žalobni tekst posvećen pokojnom Pisechtesu, a prema analizi stručnjaka vrlo je moguće da ga je napisao njegov sin.

Angelos Chaniotis, istraživač na Institutu za napredne studije u New Jerseyju, koji nije sudjelovao u arheološkim istraživanjima, ocijenio je natpis iznimno zanimljivim.

Opisao ga je kao „vrlo književan i originalan epigram“, istaknuvši da njegova gramatika podsjeća na onu iz poznatih Homerovih epova.

U kratkoj pjesmi pokojnik je prikazan kao čovjek kojeg su krasili dobrota i mudrost. Naziva ga se i „savjetnikom u životu“, što sugerira da je imao važnu ulogu u životu svoje obitelji i ljudi koji su ga okruživali.

Posebno dirljivi postaju posljednji stihovi. Prema Chaniotisovu tumačenju, Pisechtesov sin Sarapion tada se izravno obraća ocu riječima: „Slušaj, oče!“ Nakon toga moli pokojnika da prihvati pogrebne ljevanice i darove njegove ožalošćene djece.

Chaniotis je u izjavi za Live Science istaknuo i jedan neobičan detalj samog natpisa – uporabu dijakritičkih znakova, odnosno oznaka poput naglasaka.

„To je pokazatelj visoke razine obrazovanja autora epigrama“, rekao je Chaniotis.

Upravo takvi detalji dodatno povećavaju važnost natpisa jer pokazuju da autor nije samo znao pisati na grčkom jeziku, nego je vladao i njegovim složenijim književnim i gramatičkim pravilima.

Grobnica je imala piramidalni krov i 14 stepenica

Sama arhitektura grobnice također pruža vrijedan uvid u razdoblje iz kojeg potječe.

Grobnica ima krov u obliku piramide, a do njezina ulaza vodi čak 14 stepenica. Ulaz je ukrašen različitim prikazima, među kojima se nalaze krilati sunčev disk, prikaz boga Ozirisa te dvije kobre.

Unutar grobnice pronađeni su i hijeroglifski natpisi. Oni uključuju čarolije čija je svrha bila zaštititi pokojnika nakon smrti.

Neki od tih natpisa odnose se na dijelove „Amduata“, drevnog teksta koji opisuje putovanje boga Sunca kroz podzemni svijet.

Takvi elementi pokazuju kako se u grobnici prepliću različiti kulturni i jezični slojevi karakteristični za Egipat u razdoblju rimske vlasti.

Pronađeni su i predmeti koji otkrivaju više o vremenu nastanka

Arheolozi su tijekom istraživanja pronašli i niz predmeta koji dodatno pomažu u određivanju vremena i konteksta grobnice.

Među njima su stol za prinošenje darova, posuda koja je služila za obred pročišćavanja, keramički predmeti te najmanje jedan novčić.

Na novčiću je prikazan rimski car Konstantin Veliki, koji je Rimskim Carstvom vladao od 306. do 337. godine.

Konstantin je poznat po tome što je legalizirao kršćanstvo, a prema povijesnim zapisima i sam je prešao na tu religiju nedugo prije smrti.

Unatoč tome, u ovoj grobnici zasad nema znakova kršćanske ikonografije. Istraživači nisu pronašli ukrase ili tekstove koji bi upućivali na kršćansku pripadnost njezinih stanovnika.

Postoji mogućnost da je grobnica kasnije ponovno korištena

Arheolozi smatraju da grobnica možda nije ostala u uporabi samo tijekom prvobitnog ukopa.

Prema priopćenju egipatskog Ministarstva turizma i starina, iznad ulaza u grobnicu nalazi se svetište izgrađeno od blatnih opeka. Njegova arhitektura sugerira da je vjerojatno podignuto nakon što su Pisechtes i njegova supruga već bili pokopani.

To otvara mogućnost da je mjesto u nekom kasnijem razdoblju ponovno korišteno ili na neki način izmijenjeno.

Iako arheolozi zasad nemaju konačan odgovor o tome tko je i kada podigao svetište, njegov položaj predstavlja važan trag u razumijevanju kasnijeg života samog grobnog kompleksa.

Otkriće otvara prozor u život ljudi pod rimskom vlašću

Posebnost ovog nalaza nije samo u starosti grobnice. Kombinacija arhitekture, egipatskih hijeroglifa, grčkog književnog natpisa i predmeta povezanih s Rimskim Carstvom pokazuje koliko je društvo u tadašnjem Egiptu bilo kulturno složeno.

S jedne se strane pojavljuju tradicionalni egipatski elementi, poput Ozirisa, krilatog sunčevog diska, kobri i tekstova povezanih s „Amduatom“. S druge strane, pokojniku je posvećen književno oblikovan tekst na starogrčkom jeziku, čija gramatika prema stručnjaku podsjeća na Homerovu književnu tradiciju.

U središtu svega nalazi se ipak vrlo osobna priča. Prije otprilike 1700 godina sin Sarapion ostavio je zapis kojim se oprostio od svojega oca Pisechtesa, opisujući ga kao dobrog i mudrog čovjeka te ga moleći da prihvati darove i ljevanice svojih ožalošćenih potomaka.

Za arheologe takav tekst nije samo natpis na kamenu. On pruža rijedak uvid u način na koji su ljudi toga vremena izražavali tugu, poštovanje prema pokojniku i obiteljske veze.

Live Science kontaktirao je arheološki tim koji je sudjelovao u istraživanju, no do trenutka objave članka nije zaprimljen njihov odgovor.