Marko i Mare Topalović iz Čifluka kod Travnika već deset godina žive od onoga što sami proizvedu. Njihovo je domaćinstvo s vremenom preraslo u mali obiteljski posao, a posebnu pažnju privlači domaći džem od šipurka, kojega godišnje proizvedu čak 400 kilograma.

Za mnoge ljude domaća proizvodnja nije samo način da iskoriste ono što im priroda pruža, nego i prilika da od vlastitog rada stvore izvor prihoda. No iza svake staklenke domaćeg proizvoda često se kriju sati mukotrpnog rada, od prikupljanja sirovina pa sve do dugotrajne obrade, pripreme i pakiranja.

Upravo tako već deset godina žive Marko i Mare Topalović iz Čifluka kod Travnika u Bosni i Hercegovini. Nakon povratka iz Njemačke odlučili su se posvetiti vlastitom imanju, a ono je postupno postalo temelj njihova malog obiteljskog posla.

Njihova priča privukla je veliku pozornost nakon što je objavljena na YouTube kanalu „Srećko Stipović“, gdje su govorili o životu od domaće proizvodnje.

Godišnje proizvedu čak 400 kilograma džema od šipurka

Među proizvodima po kojima je njihovo domaćinstvo poznato posebno se ističe džem od šipurka. Godišnje ga proizvedu čak 400 kilograma, a sirovinu nabavljaju na nekoliko različitih načina.

Dio šipurka sami beru po okolnim selima, dok jedan dio otkupljuju od drugih berača. Međutim, nakon branja posao tek počinje.

Put od ubranog šipurka do gotovog proizvoda zahtijeva mnogo vremena i truda. Mare je otkrila da se šipak mora kuhati čak 16 sati, zbog čega je proizvodnja ovog domaćeg džema iznimno dugotrajna.

Upravo zbog toga pripremu pekmeza od šljiva smatra mnogo jednostavnijom. Iako je krajnji proizvod možda samo jedna tegla na polici, iza nje stoje sati rada koje kupac često ne može vidjeti.

Ne proizvode samo džem: Na imanju imaju kokoši i ovce

Domaći džem od šipurka nije jedini proizvod kojim se Marko i Mare bave. Njihovo je domaćinstvo usmjereno na različite vrste domaće proizvodnje.

Mare priprema i domaći pilav, dok na imanju drže kokoši i ovce. Proizvode meso i jaja, a ono što proizvedu uglavnom prodaju izravno kupcima.

Takav način prodaje omogućuje im da svoje proizvode plasiraju neposredno ljudima koji ih naručuju. Kada je riječ o većim narudžbama, Marko osobno sjedne u automobil i dostavlja robu kupcima.

Njihovo poslovanje tako nije samo proizvodnja hrane. Ono uključuje cijeli proces, od nabave odnosno prikupljanja sirovina, preko višesatne pripreme, pa sve do pakiranja, prodaje i dostave.

Marko je napustio posao u Njemačkoj i vratio se na svoje imanje

Markova životna priča dodatno pokazuje koliko je velika bila njegova odluka da se vrati vlastitom domaćinstvu.

Prije povratka u Bosnu i Hercegovinu radio je u Njemačkoj, gdje je bio zaposlen u građevinarstvu. Ipak, odlučio je napustiti posao u inozemstvu i posvetiti se proizvodnji na vlastitom imanju.

Danas Marko i Mare već deset godina žive od onoga što sami proizvedu, pretvorivši domaćinstvo u mali obiteljski posao.

Njihov primjer pokazuje koliko se rada može skrivati iza proizvoda koji na kraju dođe do kupca u jednostavnoj tegli ili pakiranju. Posebno se to vidi upravo na njihovom džemu od šipurka, čija priprema zahtijeva čak 16 sati kuhanja.

Gledatelji hvalili njihov trud: „Koliko tu ima posla“

Nakon što je njihov život i rad predstavljen na YouTube kanalu „Srećko Stipović“, snimka je privukla veliku pozornost gledatelja. U komentarima su mnogi pohvalili njihovu vrijednost, trud i način života.

„Svaka čast. Džem nije ni skup, 20 maraka (10 eura), koliko tu ima posla. Velika podrška za vrijedne ljude“, napisao je jedan gledatelj.

Drugi je poručio: „Svaka čast vrijednim ljudima. Pozdrav.“

„Bravo, vrijedni i čestiti ljudi“, glasio je još jedan komentar.

Jedan od gledatelja posebno je pohvalio i autora snimke zbog ljudi koje predstavlja publici: „Vrijedni ljudi. Ti, čovječe, uvijek pronađeš vrijedne i čestite ljude.“

Upravo je količina rada potrebna za proizvodnju domaćeg džema bila među temama koje su gledatelji najviše komentirali. Mnogi su Marku i Mare poželjeli dobro zdravlje te još mnogo uspjeha u njihovu poslu.

Njihova priča tako nije privukla pažnju samo zbog domaćih proizvoda koje proizvode, nego i zbog odluke da nakon života i rada u inozemstvu svoj put nastave na vlastitom imanju. Od branja šipurka po okolnim selima do 16-satnog kuhanja, pakiranja i dostave kupcima, iza jedne njihove staklenke stoji mnogo više rada nego što se na prvi pogled može vidjeti.