Kupuju za sitniš, a prodaju za desetke tisuća eura: Ljudi su ludi za novim biznisom
Izgubljena i nepreuzeta prtljaga postala je temelj neobičnog sekundarnog tržišta na kojem kupci plaćaju za zatvorene kofere, a njihov sadržaj otkrivaju tek nakon kupnje. Od Londona do Münchena i Beča, ono što je nekada bilo nečiji izgubljeni predmet pretvara se u robu, a ponekad i u iznenađujuću priliku za zaradu.
Kofer kupujete naslijepo, a sadržaj je potpuna nepoznanica
Radoznalost ima svoju cijenu. Na europskim se aukcijama posljednjih godina razvila neobična praksa prodaje nepreuzete prtljage, pri čemu kupci prije nadmetanja često ne znaju što se nalazi unutar zatvorenih torbi i kovčega.
Jedan takav događaj u kolovozu 2025. godine odlučila je isprobati novinarka britanskog Guardiana Emma Russell. Sudjelovala je na aukciji koju je u londonskom Tootingu organizirala aukcijska kuća Greasby's, gdje su se prodavali deseci komada prtljage koji nikada nisu pronašli svoje vlasnike.
Pravila su bila jednostavna, ali upravo zbog toga i prilično neobična. Koferi su se prodavali zatvoreni, a kupci su sadržaj smjeli pogledati tek nakon što bi završili kupnju.
Među ponuđenom prtljagom Russell su posebno privukli pažnju teški žuti tvrdi kofer s kotačićima, velika crna torba prepuna prtljage, plavi kofer s kompasom na ručki te manji model koji je izgledom podsjećao na Louis Vuitton.
Nakon nadmetanja novinarka je kući otišla s čak četiri kofera. Za njih je ukupno platila oko 117 eura.
Tek nakon što je novac bio uplaćen, dobila je pravo otvoriti svoje „akvizicije“ i saznati što je zapravo kupila.
U njezinu tekstu nije precizirano s kojih su točno aerodroma pojedini koferi stigli. Ipak, aukcijska kuća potvrđuje da kontinuirano preuzima nepreuzetu robu s londonskih aerodroma.
Tako je nastala svojevrsna sekundarna ekonomija koja neodoljivo podsjeća na kockanje. Kupac plaća za nešto što ne može vidjeti i nada se da će vrijednost sadržaja premašiti iznos koji je platio.
„Kockanje s koferima“ postalo je pravi fenomen
Ono što ovakve aukcije čini mogućima jest golem problem izgubljene i pogrešno usmjerene prtljage u svjetskom zračnom prometu.
Prema podacima kompanije SITA, globalnog lidera u tehnologijama za zračni promet, tijekom 2025. godine gotovo 24 milijuna komada prtljage diljem svijeta klasificirano je kao prtljaga koja kasni, izgubljena je, oštećena ili je iz nje nešto otuđeno.
Riječ je o ogromnom logističkom problemu koji ima i visoku financijsku cijenu. Prema SITA-inim podacima, rješavanje problema s prtljagom zrakoplovnu je industriju stajalo oko 5,56 milijardi eura. U taj iznos ulaze troškovi lociranja, rukovanja i vraćanja prtljage, kao i odštete isplaćene putnicima.
Ipak, važno je naglasiti da velika većina izgubljene prtljage naposljetku pronađe put do svojih vlasnika.
Pravi problem nastaje kada potraga trajno ne uspije. Upravo tada izgubljeni kofer može prijeći iz kategorije nečije osobne imovine u kategoriju robe koja se može prodati.
U Ujedinjenom Kraljevstvu, nakon što se iscrpe postupci potrage i istekne zakonski rok tijekom kojega se prtljaga mora čuvati, nepreuzeti predmeti mogu završiti na aukciji.
U Greasby'su se svakoga mjeseca pojavi između 70 i 80 kofera. Kupac pritom često može procijeniti samo ono što je vidljivo izvana – veličinu, stanje, marku i težinu. Ono najvažnije, odnosno sadržaj, ostaje skriven.
Upravo je zbog toga ova praksa dobila naziv „suitcase gambling“, odnosno „kockanje s koferima“.
Privlačnost je lako razumjeti. Kupac istodobno dobiva osjećaj adrenalina, mogućnost povoljne kupnje i znatiželju povezanu s nepoznatim sadržajem tuđeg, anonimnog prtljaga.
Nije svaka izgubljena torba ista: važna je razlika između prtljage i predmeta ostavljenih u terminalu
Kod izgubljenih stvari na aerodromima postoji važna razlika između predane prtljage koja nije stigla na odredište i predmeta koje je putnik jednostavno zaboravio u samoj zgradi aerodroma.
Na londonskom Heathrowu, primjerice, ako predana prtljaga ne stigne na pokretnu traku, za njezino je rješavanje odgovorna zrakoplovna kompanija.
Međutim, ako putnik unutar terminala zaboravi torbu, prijenosno računalo, mobitel ili neki drugi predmet, on ulazi u sustav za izgubljene stvari, odnosno „Lost Property“.
Na Heathrowu se takvi predmeti čuvaju tri mjeseca. Nakon isteka tog roka mogu biti prodani po „najboljoj mogućoj cijeni“, dok se predmeti za koje se procijeni da nemaju vrijednost uništavaju.
Slična praksa postoji i na drugim velikim europskim aerodromima.
Na frankfurtskom aerodromu, jednom od najvećih europskih zračnih čvorišta, služba za izgubljene i pronađene predmete također čuva stvari tri mjeseca.
Razlog je praktičan. Veliki međunarodni aerodrom jednostavno ne može neograničeno služiti kao skladište tuđih stvari, pa se nakon određenog vremena prostor mora osloboditi.
München ima svoju verziju: od nakita i satova do „kofera iznenađenja“
Na münchenskom aerodromu postupak je nešto drukčiji.
Predmeti se ondje čuvaju najmanje šest mjeseci, nakon čega prelaze u vlasništvo kompanije Flughafen München GmbH i mogu završiti na javnoj aukciji.
U srpnju 2026. godine u Karlsfeldu je tako održana aukcija na kojoj se moglo pronaći zaista raznovrsne predmete. Među njima su bili nakit, skupocjeni satovi, kamere i igraće konzole, ali i takozvani „koferi iznenađenja“.
Za predmete manje vrijednosti pravila su fleksibilnija. Nakon tri mjeseca mogu biti prodani, darovani ili uništeni, dok se vrjedniji predmeti čuvaju dulje.
Posebno je zanimljivo da se tržišna vrijednost pojedinog predmeta može promijeniti tijekom vremena.
Mobitel koji je jednoga dana samo izgubljena stvar tako nekoliko mjeseci kasnije može postati predmet namijenjen prodaji na tržištu.
U Beču su izgubljene stvari donijele 22.000 eura za humanitarne svrhe
Zanimljiv primjer dolazi i iz Beča.
Na aukciji organiziranoj putem platforme AURENA prodavani su predmeti koji nisu preuzeti nakon isteka zakonskog roka, a njihova je ukupna prodaja donijela 22.000 eura.
Na aukciji su se našli glazbeni instrumenti, invalidska kolica, elektronički uređaji i različite druge potrepštine.
No u ovom slučaju prihod nije završio u nečijem džepu. Cjelokupan iznos prikupljen prodajom proslijeđen je u humanitarne svrhe.
U SAD-u je od nepreuzete prtljage nastao cijeli biznis
Sjedinjene Američke Države razvile su nešto drukčiji model postupanja s nepreuzetom prtljagom.
Kompanija Unclaimed Baggage iz Alabame otkupljuje nepreuzetu prtljagu, nakon čega je otvara, razvrstava, čisti predmete koji se mogu ponovno koristiti i potom ih vraća na tržište.
Njihova je trgovina s vremenom postala i svojevrsna turistička atrakcija.
Ponuda je pritom iznimno raznolika. U njoj se mogu pronaći gotovo sve kategorije predmeta koje bi čovjek mogao očekivati u izgubljenoj putnoj torbi – od odjeće i knjiga pa sve do vrhunske fotografske opreme.
Kako nečije osobne stvari postaju obična roba
Možda je najneobičniji dio cijelog procesa upravo promjena statusa predmeta.
Kofer koji je nekoć pripadao konkretnoj osobi i bio ispunjen njezinom odjećom, punjačima, darovima i drugim osobnim stvarima, u jednom trenutku prestaje biti nečija izgubljena imovina i postaje roba kojom se može trgovati.
To je svojevrsna ekonomija izgrađena na pogrešci, zaboravnosti ili jednostavno – sudbini.
Vrijednost predmeta pritom ne nastaje zato što je on postao kvalitetniji ili vrjedniji. Vrijednost nastaje zato što je ostao bez svojega vlasnika i ušao u novi sustav trgovine.
Za jednu osobu to je bio izgubljeni kofer. Za Emmu Russell četiri kofera koja je platila oko 117 eura. Za nekog trećeg to može biti prilika da potpuno slučajno pronađe nešto vrijedno.
Svaki nepreuzeti kofer možda u sebi skriva nečiju priču, putovanje i dio privatnog života. No kada jednom završi na aukciji, ta priča dobiva sasvim novi oblik: kofer postaje samo još jedan predmet trgovanja.
Radoznalost prema tuđim životima očito ne nestaje ni kada se vlasnik izgubljene prtljage više ne može pronaći. Tržište je jednostavno pronašlo način da tu ljudsku znatiželju pretvori u – biznis.
