Znanstvenici napokon riješili veliku tajnu koja stoji iza kultnih kipova na Uskršnjem otoku
Iako se smatra da su ih stanovnici otoka podizali u čast svojih poglavica i drugih važnih osoba, pitanje zašto se mnogi od njih nalaze upravo na određenim lokacijama dugo je ostalo bez jasnog odgovora.
Novo istraživanje arheologa sa Sveučilišta Binghamton u američkoj saveznoj državi New York upućuje na moguće objašnjenje: položaj kipova mogao bi biti povezan s dostupnošću slatke vode.
Kipovi poznati kao moai, isklesani od vulkanskog kamena, nastajali su između 1300. i 1600. godine. Na otoku Rapa Nui, poznatom i kao Uskršnji otok, nalazi se približno tisuću takvih skulptura, od kojih su mnoge smještene uz obalu, prenosi Indy100.
Slatka voda kao ključ za razumijevanje rasporeda kipova
Istraživači su utvrdili da je dostupnost pitke vode na otoku prirodno ograničena. Zbog poroznog vulkanskog tla kišnica brzo prodire u podzemlje, pa na otoku nema uobičajene mreže potoka i rijeka.
Stanovnici su se zato mogli oslanjati na podzemne vode koje na pojedinim mjestima izbijaju na obalu. Ondje se slatka voda iz podzemnih vodonosnika miješa s morskom vodom, stvarajući vodu smanjenog saliniteta koja se može koristiti kao izvor vode za piće.
„Porozno vulkansko tlo brzo upija kišnicu, zbog čega na otoku nema potoka ni rijeka”, objasnio je Carl Lipo, antropolog sa Sveučilišta Binghamton.
Prema njegovu objašnjenju, podzemna voda kreće se prema obali, gdje na mjestima dodira podzemnih stijena i oceana može izbiti na površinu. Tijekom oseke taj je proces osobito uočljiv jer slatka voda može izravno istjecati u more.
Takva su mjesta stanovnicima pružala pristup važnom resursu bez potrebe za izgradnjom složenih sustava za prikupljanje i distribuciju vode.
Zašto su kipovi podignuti upravo ondje?
Kako bi utvrdili postoji li veza između položaja moaija i izvora pitke vode, znanstvenici su proučavali salinitet obalnih voda te ga usporedili s rasporedom kipova.
Rezultati su pokazali povezanost između područja na kojima je zabilježena dostupnost slatke vode i lokacija na kojima se nalaze spomenici.
„Sada kada znamo više o lokacijama slatke vode, položaj tih spomenika i drugih obilježja postaje mnogo razumljiviji”, rekao je Lipo. „Postavljeni su ondje gdje je slatka voda neposredno dostupna.”
Istraživači su pritom razmatrali i druge moguće izvore pitke vode. Na otoku postoje samo dva jezera, oba teško dostupna, te jedan izvor koji se često pretvara u močvarno područje.
Prema znanstvenicima, ti izvori sami po sebi teško bi mogli objasniti kako je nekoliko tisuća stanovnika tijekom povijesti osiguravalo dovoljno vode za svakodnevne potrebe.
Jesu li stanovnici doista pili morsku vodu?
Dodatni tragovi nalaze se u europskim zapisima o prvim susretima s Rapa Nuijem u 18. stoljeću. U nekim se opisima navodi da su lokalni stanovnici pili vodu koju su europski posjetitelji doživljavali kao morsku.
Takvi su zapisi zbunjivali promatrače jer je konzumiranje morske vode u većim količinama opasno za ljudski organizam zbog visokog udjela soli.
Međutim, moguće je da su svjedočili konzumiranju bočate vode – mješavine slatke i morske vode s nižom koncentracijom soli od one u oceanu.
Prema Lipu, takva voda mogla je biti dovoljno prikladna za piće, a njezin je salinitet ujedno mogao smanjiti potrebu za dodatnim soljenjem hrane.
Slatka voda mogla je potaknuti suradnju zajednice
Istraživanje otvara nova pitanja o organizaciji društva na Rapa Nuiju i načinu na koji su njegovi stanovnici zajednički ostvarivali velike građevinske pothvate.
Znanstvenici sada namjeravaju detaljnije istražiti postoji li veza između dostupnosti slatke vode i načina na koji su moai izrađivani, prevoženi i postavljani.
„Ove spoznaje pomažu nam razumjeti uvjete koji su potaknuli i omogućili tim zajednicama da surađuju i ostvare svoja inženjerska postignuća”, istaknuo je Lipo.
Razumijevanje načina na koji su otočne zajednice upravljale ograničenim resursima moglo bi pružiti širi uvid u društvenu organizaciju i kolektivni rad – ne samo u prošlosti nego i u suvremenim društvima.
Iako povezanost između izvora vode i položaja kipova predstavlja važno objašnjenje, ona sama po sebi ne dokazuje da je dostupnost slatke vode bila jedini razlog za podizanje moaija. Simbolička, društvena i vjerska značenja tih monumentalnih skulptura i dalje su važan dio njihova povijesnog konteksta.
