Duboko u planini Plješevici, nedaleko od Bihaća i današnje granice Hrvatske i Bosne i Hercegovine, nalaze se ostaci jednog od najambicioznijih vojnih projekata bivše Jugoslavije. Zrakoplovna baza Željava bila je jedinstvena po tome što su borbeni avioni mogli biti skriveni duboko u unutrašnjosti planine, zaštićeni golemim čeličnim vratima, a zatim iz podzemnih tunela izravno izlaziti na uzletno-sletne staze.

Podzemni kompleks, poznat pod vojnom oznakom Objekt 505, gradio se puna dva desetljeća, a njegova se vrijednost, prema često navođenim procjenama, kretala oko šest milijardi američkih dolara. Ipak, ono što je nastajalo godinama početkom devedesetih godina prošlog stoljeća teško je uništeno u vrlo kratkom vremenu.

Danas su od nekadašnje moćne vojne baze ostali kilometri mračnih tunela, napuštene uzletno-sletne staze i tragovi razaranja. Iako kompleks i njegova neobična povijest privlače ljubitelje vojne tehnologije, fotografe i turiste, područje i dalje predstavlja ozbiljnu opasnost zbog mogućih zaostalih mina.

Vojna baza skrivena duboko u planini Plješevici

Izgradnja Željave počela je 1948. godine, a kompleks je dovršen 1968. godine. Tijekom tih dvadeset godina unutar planine Plješevice izgrađen je sustav podzemnih tunela ukupne duljine približno 3,5 kilometara.

Baza je imala četiri ulaza, zaštićena masivnim vratima teškima oko 100 tona. Tri ulaza bila su projektirana tako da kroz njih mogu prolaziti vojni zrakoplovi. Takvo je rješenje omogućavalo da borbeni avioni budu smješteni duboko unutar planine, gdje su bili zaštićeni od izravnog djelovanja neprijateljskih napada, umjesto da budu izloženi na otvorenim parkirališnim površinama.

Kada bi došla potreba za polijetanjem, zrakoplovi su iz podzemnog kompleksa mogli izlaziti izravno prema uzletno-sletnim stazama. Riječ je o iznimno ambicioznom projektu koji je zahtijevao opsežne građevinske radove, složenu infrastrukturu i dugotrajno planiranje.

Ispred planine nalazilo se pet asfaltiranih uzletno-sletnih staza, dugih između približno 2050 i 2780 metara. Takav raspored omogućavao je prihvat i djelovanje vojnih zrakoplova, dok su podzemne galerije služile za njihovo smještanje i zaštitu.

Željava je bila važna i zbog postrojbi koje su ondje bile raspoređene. U bazi su djelovale 124. i 125. lovačka eskadrila, opremljene borbenim avionima MiG-21bis, kao i 352. izviđačka eskadrila, koja je koristila zrakoplove MiG-21R.

Zahvaljujući kombinaciji podzemnih skloništa, velikih pista i vojnih zrakoplova, Željava je bila jedan od najznačajnijih objekata vojnog zrakoplovstva nekadašnje Jugoslavije.

Na vrhu planine nalazio se „jugoslavenski NORAD”

Željava nije bila zamišljena samo kao golemo sklonište za borbene avione. Važan dio njezina sustava nalazio se na vrhu Plješevice, gdje je bio smješten radar Čelopek.

Njegova je uloga bila nadziranje zračnog prostora i rano upozoravanje na potencijalne prijetnje. Zbog važnosti radarskog sustava cijeli se kompleks ponekad opisivao kao jugoslavenska inačica američkog NORAD-a, odnosno sustava povezanog s nadzorom i obranom zračnog prostora Sjeverne Amerike.

Položaj radara na vrhu planine, podzemni zapovjedni i zrakoplovni kompleks te uzletno-sletne staze u podnožju činili su povezanu vojnu cjelinu. Takva je konfiguracija omogućavala nadzor velikog dijela tadašnjega jugoslavenskog zračnog prostora i pružala infrastrukturu za djelovanje vojnog zrakoplovstva.

Riječ je bila o projektu čiji su opseg i tehnička zahtjevnost zahtijevali golema financijska sredstva. Prema često navođenim procjenama, izgradnja Željave stajala je oko šest milijardi američkih dolara. Ipak, podaci o stvarnim troškovima razlikuju se ovisno o izvoru, pa taj iznos treba promatrati kao procjenu, a ne kao potpuno potvrđen konačni trošak.

Dva desetljeća gradnje uništena su u svibnju 1992. godine

Sudbina Željave dramatično se promijenila početkom devedesetih godina, tijekom raspada Jugoslavije i rata na području bivše države.

Prilikom povlačenja Jugoslavenske narodne armije uzletno-sletne staze minirane su kako bi se onemogućila daljnja uporaba baze. U svibnju 1992. godine uslijedilo je i razaranje same podzemne infrastrukture.

Unutar kompleksa bilo je postavljeno više desetaka tona eksploziva, koji je potom aktiviran. Snažne detonacije teško su oštetile podzemne galerije i prateću infrastrukturu, čime je golemi vojni objekt praktički onesposobljen.

Tako je kompleks koji se gradio od 1948. do 1968. godine, uz golema ulaganja i višegodišnje radove, u jednom danu izgubio svoju vojnu funkciju.

Posljedice razaranja vidljive su i danas. Nekadašnji ulazi u planinu ostali su otvoreni, pojedini dijelovi unutrašnjosti urušeni su, a tragovi eksplozija svjedoče o razmjerima uništenja. Napuštene uzletno-sletne staze, kojima su nekoć prometovali borbeni avioni MiG, postale su jedan od najprepoznatljivijih ostataka vojne infrastrukture bivše Jugoslavije.

Željava privlači turiste, ali iza impresivnih prizora krije se opasnost

Posljednjih godina nekadašnja vojna baza sve više privlači fotografe, ljubitelje vojne povijesti i posjetitelje zainteresirane za napuštene građevine i neobične lokacije. Golemi tuneli, masivni ulazi u planinu i napuštene piste stvaraju prizore koji svjedoče o ambicioznosti nekadašnjeg vojnog projekta.

Međutim, Željava nije obična turistička atrakcija. Šire područje oko bivšeg aerodroma i dalje je opterećeno rizikom od zaostalih mina, zbog čega kretanje izvan provjerenih i sigurnih površina može imati kobne posljedice.

Koliko je opasnost ozbiljna pokazuje i tragedija iz 2000. godine, kada je major Ratnog zrakoplovstva Bosne i Hercegovine poginuo nakon aktiviranja protupješačke mine PROM-2.

Zbog toga posjetitelji moraju imati na umu da impresivni ostaci kompleksa nisu samo podsjetnik na vojnu povijest nego i potencijalno opasno područje. Napušteni tuneli, urušeni dijelovi građevina i moguća prisutnost eksplozivnih sredstava zahtijevaju poseban oprez. Privlačnost lokacije ne bi smjela biti razlog za udaljavanje od provjerenih sigurnih površina.

Željava tako istodobno predstavlja vrijedno svjedočanstvo o vojnoj i tehničkoj povijesti regije te prostor na kojem posljedice ratnih zbivanja još nisu u potpunosti nestale.

Postoji li mogućnost da dio nekadašnje baze ponovno bude u uporabi?

Unatoč razaranju i desetljećima zapuštenosti, priča o Željavi možda još nije potpuno završena. Tijekom godina pojavljivale su se ideje o ponovnoj uporabi dijela infrastrukture nekadašnjeg vojnog kompleksa.

Jedan od prijedloga odnosio se na mogućnost korištenja jedne od postojećih uzletno-sletnih staza u sklopu projekta razvoja aerodroma kod Bihaća. Takva bi ideja, kada bi se ostvarila, značila da bi barem dio nekadašnje vojne infrastrukture mogao dobiti novu namjenu.

Ipak, zasad nema potvrde da je kompleks vraćen u funkciju. Nekadašnji Objekt 505 uglavnom je ostao ono što je već desetljećima: golem podzemni labirint koji svjedoči o vremenu kada je Jugoslavija bila spremna uložiti golema sredstva i godinama kopati unutrašnjost planine kako bi zaštitila svoje borbene zrakoplove.

Od milijardskog vojnog projekta do napuštenog kompleksa

Željava je izgrađena kao ambiciozan sustav koji je objedinjavao podzemna skloništa za zrakoplove, zapovjednu infrastrukturu, radarski nadzor i opsežne uzletno-sletne staze. Dovršena 1968. godine, predstavljala je vrhunac dugogodišnjeg ulaganja u vojnu infrastrukturu nekadašnje Jugoslavije.

Danas su od projekta čija se vrijednost procjenjuje na približno šest milijardi dolara ostali tuneli, napuštene piste i tragovi eksplozija. Uz njih se vežu i neriješeni sigurnosni problemi koji ograničavaju mogućnosti uporabe i posjećivanja prostora.

Više od pola stoljeća nakon završetka gradnje Željava ostaje jedno od najneobičnijih mjesta na području bivše Jugoslavije. Njezina povijest istodobno govori o tehničkim mogućnostima i vojnim ambicijama nekadašnje države, ali i o brzini kojom rat može uništiti infrastrukturu koja se gradila desetljećima.