Danas tjesteninu uglavnom povezujemo s umacima, mesom, sirom i drugim slanim dodacima, no nekada se od nje pripremala i jednostavna slastica. Rezanci sa šećerom bili su toliko uobičajeni da su svoje mjesto pronašli čak i u službenom kuharu Jugoslavenske narodne armije iz 1971. godine. Recept je jednostavan, ne zahtijeva mnogo namirnica, a može se pripremiti i danas.

Tjestenina je jedna od onih namirnica koje se mogu pripremati na bezbroj načina, no većina ljudi danas je gotovo automatski povezuje sa slanim jelima. Najčešće se poslužuje uz rajčicu, meso, sir ili različite umake, dok je njezina slatka inačica mnogima prilično nepoznata.

Ipak, nekada je bilo drukčije. Rezanci sa šećerom bili su jednostavno jelo koje se pripremalo od lako dostupnih sastojaka, a zanimljivo je da su uvršteni i u službeni kuhar Jugoslavenske narodne armije. Riječ je o priručniku koji je sadržavao detaljne upute za pripremu hrane u vojnim kuhinjama diljem tadašnje države.

Službeni vojni kuhar iz 1971. godine čuvao je i recepte za slastice

Priručnik pod nazivom „Recepture za pripremanje jela u Jugoslavenskoj narodnoj armiji” objavio je 1971. godine Savezni sekretarijat za narodnu obranu. Nije bio namijenjen isključivo profesionalnim kuharima, nego je služio kao službeno uputstvo za pripremu obroka u vojnim kuhinjama diljem zemlje.

Riječ je o opsežnom kuharu u kojem su bili objedinjeni recepti za različite vrste jela, od juha i variva do mesnih obroka, povrća i priloga. Međutim, među brojnim receptima za svakodnevnu prehranu našlo se i mjesta za slatka jela i deserte.

Na popisu su se tako nalazili sutlijaš, odnosno riža na mlijeku, koh od riže, lijena pita, buhtle, šampita, palačinke i puding s voćnim sirupom. Uz njih je bio uvršten i danas gotovo zaboravljeni recept za rezance sa šećerom.

Činjenica da se takvo jelo našlo u službenom vojnom priručniku pokazuje da slastice nisu morale biti komplicirane niti pripremljene od skupih sastojaka. I u organiziranoj prehrani velikog broja ljudi jednostavna slatka jela imala su svoje mjesto.

Tjestenina se nekoć jela i kao desert, a ne samo uz meso i umake

Recept za rezance sa šećerom posebno je zanimljiv jer otkriva koliko su se nekadašnje prehrambene navike razlikovale od današnjih. Tjestenina nije nužno morala biti poslužena uz meso, sir ili umak od rajčice kako bi postala cjelovit obrok.

U slatkoj inačici kombinirala se sa šećerom i masnoćom, čime se dobivalo jednostavno jelo koje je moglo poslužiti i kao desert. Takvi su recepti bili praktični jer nisu zahtijevali mnogo sastojaka, a pripremali su se od namirnica koje su već bile dostupne u kućanstvima ili kuhinjama velikih kolektiva.

Upravo je jednostavnost bila jedna od njihovih glavnih prednosti. Za pripremu nije bila potrebna posebna kulinarska vještina, a osnovne namirnice bile su dovoljne za jelo koje se moglo poslužiti toplim.

Zapisivanje takvog recepta u vojnom kuharu dodatno je zanimljivo jer pokazuje da su se i u sustavu masovne prehrane vodilo računa o raznolikosti jelovnika, uključujući jednostavne slatke obroke.

Kako pripremiti starinske rezance sa šećerom?

Ovo jelo moguće je pripremiti i danas, bez posebnih sastojaka ili kompliciranih postupaka. Za četiri porcije potrebni su tjestenina, maslac i šećer, dok je cimet dodatak koji se može koristiti prema vlastitom ukusu.

Za pripremu je potrebno 300 grama tjestenine, 40 grama maslaca i tri do četiri žlice šećera. Po želji se može dodati i malo cimeta.

Najprije je potrebno skuhati tjesteninu u kipućoj vodi, prema uputama proizvođača. Kada omekša, treba je dobro ocijediti. U zasebnom loncu ili većoj tavi zatim se otopi maslac, nakon čega se dodaje kuhana tjestenina.

Sve je potrebno dobro promiješati kako bi se masnoća ravnomjerno rasporedila po rezancima. Potom se dodaje šećer, a smjesa se nastavlja miješati dok se šećer ne otopi i sjedini s tjesteninom.

Na kraju se jelo, prema želji, može posuti s malo cimeta i poslužiti dok je još toplo.

Jednostavan recept koji podsjeća na nekadašnju kuhinju

Rezanci sa šećerom danas možda djeluju neobično onima koji su navikli tjesteninu jesti isključivo u slanim kombinacijama. No ovaj recept podsjeća na vrijeme kada se od nekoliko osnovnih namirnica nastojalo pripremiti jednostavno, zasitno i pristupačno jelo.

Njegova prisutnost u vojnom kuharu iz 1971. godine ujedno je zanimljiv zapis nekadašnjih prehrambenih navika. Pokazuje da su i najobičnije namirnice, poput tjestenine, imale različite uloge u svakodnevnoj prehrani te da se nisu koristile samo na načine koji su danas najrašireniji.