Stanovnici u panici, more im počelo gutati cijeli otok i morat će napustiti domove: 'Počelo je 1989. godine...'

Rast razine mora, snažna erozija obale i sve razornije oluje prijete malom aljaškom selu Kivalina, u kojem živi oko 400 ljudi. Stručnjaci su još prije nekoliko godina upozorili da bi mjesto moglo postati neuvjetno za život, a stanovnici se sada suočavaju s neizvjesnom budućnošću. Iako je preseljenje sve izglednije, neki od njih ne žele napustiti svoje domove.
Klimatske promjene često se opisuju kroz rast globalnih temperatura, topljenje ledenjaka i podizanje razine mora. Međutim, njihove posljedice postaju mnogo konkretnije kada se pogleda što se događa s ljudima koji zbog promjena u okolišu riskiraju gubitak svojih domova.
Jedan od takvih primjera nalazi se na Aljasci, gdje malo selo Kivalina, smješteno na uskom barijernom otoku između lagune Kivalina i Čukotskog mora, ima sve neizvjesniju budućnost. Rast razine mora i erozija obale ozbiljno ugrožavaju opstanak mjesta, a njegovi stanovnici mogli bi biti prisiljeni preseliti se kako bi izbjegli katastrofalne posljedice.
Prema procjenama iz 2020. godine, u Kivalini je živjelo približno 400 ljudi. Američki vojni inženjerski korpus (US Army Corps of Engineers) tada je procjenjivao da bi otok do 2025. godine mogao dosegnuti kritičnu razinu na kojoj više neće biti pogodan za život.
Iako selo zasad još postoji i njegovi stanovnici nisu u potpunosti napustili domove, prijetnja je sve ozbiljnija. Preseljenje predstavlja velik logistički i životni izazov za zajednicu koja je desetljećima, pa i generacijama, vezana uz to područje.
„Ne želimo otići”: Stanovnici se teško mire s gubitkom svojeg doma
Ekipa YouTube kanala Yes Theory posjetila je Kivalinu u videu objavljenom početkom studenoga. Thomas i Stefan proveli su tri dana u malom aljaškom mjestu kako bi iz prve ruke pokušali razumjeti kako izgleda život ljudi koji se suočavaju s mogućnošću da će morati napustiti svoje domove.
Razgovarali su s mještanima o prijetnji erozije, promjenama okoliša i neizvjesnosti koja obilježava njihovu svakodnevicu. Među njima je bila i Janet, stanovnica Kivaline koja ondje živi cijeli život, a koja, unatoč očitoj opasnosti, ne želi otići.
Prisjetila se kako su se problemi s erozijom počeli ozbiljnije manifestirati još 1989. godine, kada su stanovnici prvi put pokušali zaštititi obalu postavljanjem vreća s pijeskom.
„Godine 1989. erozija je počela postajati intenzivnija. Tada su prvi put postavili vreće s pijeskom uz obalu. No one su jednostavno bile odnesene, znate?”, ispričala je Janet.
Kako je objasnila, tada su shvatili da se suočavaju s ozbiljnim problemom za koji nemaju jednostavno rješenje.
„Nisu mogli ništa učiniti. Tada smo shvatili da imamo problem”, prisjetila se.
Janet je govorila i o upozorenjima američkog vojnog inženjerskog korpusa, koji je stanovnicima dao rok do 2025. godine za preseljenje.
„Inženjerski korpus dao nam je rok do 2025. da se odselimo odavde. Bili su prilično precizni. Sada je 2026. i očito je da se moramo preseliti”, rekla je.
Ipak, ni upozorenja ni sve vidljivije posljedice erozije nisu uvjerile sve stanovnike da napuste mjesto u kojem su odrasli.
Janetin brat Reppi također je izrazio odlučnost da ostane u Kivalini, unatoč opasnostima koje prijete selu.
„Da, ostajemo... Vidjet će koliko ondje ima komaraca”, rekao je, aludirajući na područje na koje bi se stanovnici mogli preseliti.
Dodao je kako je zemljište na tom području vrlo močvarno, osobito u blizini škole, što bi moglo predstavljati dodatne probleme za život i svakodnevno funkcioniranje zajednice.
Zimski led nekada je štitio selo, ali snažne oluje sve su veća prijetnja
Kivalina se desetljećima oslanjala na debeli morski led koji se tijekom zime stvarao uz obalu i služio kao prirodna zaštita od udara valova i snažnih oluja. Međutim, posljednjih godina ekstremne vremenske prilike uzrokovale su sve veća oštećenja, a prirodna zaštita više nije dovoljna da bi stanovnicima pružila sigurnost.
U videu kanala Yes Theory objašnjeno je da je tijekom jedne oluje 2004. godine na pojedinim dijelovima sela izgubljeno više od 12 metara obale. U godinama koje su uslijedile, nove oluje nastavile su ugrožavati kuće i ključnu infrastrukturu, zbog čega su stanovnici bili prisiljeni poduzimati iznimne mjere kako bi zaštitili svoju zajednicu.
Kako bi se selo obranilo od mora, izgrađen je masivni kameni zaštitni zid, odnosno morski nasip, koji bi trebao ublažiti udar valova i spriječiti daljnje uništavanje obale.
Još jedan važan infrastrukturni projekt dovršen je 2020. godine, kada su nova cesta i most povezali otok s višim područjem na kopnu. Time su stanovnici napokon dobili trajnu evakuacijsku rutu, što je bilo iznimno važno u slučaju snažnih oluja i drugih izvanrednih situacija.
Te su mjere omogućile Kivalini da zasad opstane i da stanovnici nastave živjeti ondje, unatoč sve većoj opasnosti. Međutim, one ne predstavljaju trajno rješenje problema.
Hoće li Kivalina postati jedno od prvih sela koje će morati napustiti zbog klimatskih promjena?
Priča o Kivalini pokazuje koliko klimatske promjene mogu izravno utjecati na život ljudi, njihove domove i budućnost cijelih zajednica. Za stanovnike tog aljaškog sela problem nije više samo pitanje budućih projekcija ili upozorenja znanstvenika, nego stvarnost s kojom se već godinama suočavaju.
Erozija odnosi dijelove obale, oluje ugrožavaju kuće i infrastrukturu, a zaštitni projekti kupuju vrijeme, ali ne mogu zaustaviti dugoročne promjene.
Najveći izazov pritom nije samo pronaći sigurno mjesto za preseljenje. Za ljude poput Janet i Reppija odlazak znači napuštanje doma, zajednice, načina života i prostora uz koji su vezani cijeli život.
Kivalina zasad još odolijeva, ali pitanje nije samo koliko dugo će uspjeti ostati na svojem otoku, nego i kakva budućnost čeka približno 400 ljudi koji ondje žive.