Velik znanstvena studija otkrila kada točno trebate jesti u danu da biste živjeli dulje

Većina savjeta o zdravoj prehrani usredotočena je na namirnice koje stavljamo na tanjur, no sve više istraživanja upućuje na to da bi važnu ulogu moglo imati i vrijeme u kojem jedemo. Velika studija provedena na više od 31.000 odraslih Amerikanaca pokazala je da bi vrijeme prvog i posljednjeg kalorijskog unosa tijekom dana moglo biti povezano s rizikom od smrti i očekivanim životnim vijekom.
Istraživanje ne dokazuje da će promjena vremena obroka izravno produljiti ili skratiti nečiji život. Riječ je o uočenim statističkim povezanostima, a ne o dokazu uzročno-posljedične veze. Ipak, rezultati dodatno podupiru ideju da za zdravlje nije važno samo što jedemo nego i kada to činimo.
Dosadašnja istraživanja već su povezivala preskakanje doručka i kasnovečernje jedenje s lošijim zdravstvenim pokazateljima. Međutim, rizici povezani s konkretnim vremenom prvog i posljednjeg obroka dosad nisu bili dovoljno razjašnjeni.
Istraživači pratili više od 31.000 odraslih Amerikanaca
Znanstvenici su analizirali podatke 31.044 osobe u dobi od 40 i više godina koje su sudjelovale u američkom Nacionalnom istraživanju zdravlja i prehrane (National Health and Nutrition Examination Survey) između 1999. i 2018. godine.
Sudionici su trebali prijaviti sve što su pojeli i popili tijekom prethodna 24 sata, uključujući vrijeme konzumacije svake namirnice i napitka. Istraživači su pritom prvim obrokom definirali bilo koju hranu ili piće koje sadržava kalorije, a koje je konzumirano nakon četiri sata ujutro. To znači da prvi obrok nije nužno bio klasičan doručak koji se jede za stolom.
Posljednji kalorijski unos tijekom dana označen je kao posljednji obrok, dok je razdoblje između prvog i posljednjeg unosa kalorija predstavljalo vremenski okvir prehrane.
Te su podatke istraživači povezali sa službenim evidencijama o smrtnim slučajevima do kraja 2019. godine. Tijekom medijalnog razdoblja praćenja od 8,6 godina preminulo je 7129 sudionika, među kojima je 2259 umrlo od kardiovaskularnih bolesti.
U analizi su uzeti u obzir i brojni drugi čimbenici koji mogu utjecati na zdravlje i smrtnost. Među njima su bili dob, pušenje, tjelesna aktivnost, kvaliteta prehrane, indeks tjelesne mase, ukupni energetski unos, prihodi i postojeće bolesti.
Studija je objavljena u znanstvenom časopisu European Journal of Clinical Nutrition.

Što kasniji prvi obrok znači za rizik od smrti?
Jedan od najizraženijih obrazaca odnosio se na vrijeme prvog obroka. Istraživači su utvrdili da je kasniji početak prehrane tijekom dana bio povezan s postupnim povećanjem rizika od smrti u usporedbi s osobama koje su prvi put jele između sedam i osam sati ujutro.
Kod sudionika koji su prvi obrok konzumirali između osam i deset sati ujutro zabilježen je 10 posto veći rizik od smrti od svih uzroka. Za one koji su prvi put jeli između deset sati i podneva rizik je bio veći za 19 posto, dok je kod osoba koje su prvi obrok imale nakon podneva zabilježen čak 29 posto veći rizik.
Sličan obrazac uočen je i kada je riječ o smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti. Osobe koje su prvi put jele nakon podneva imale su 46 posto veći rizik od smrti zbog kardiovaskularnih uzroka u usporedbi s onima koje su prvi obrok konzumirale između sedam i osam sati ujutro.
Istraživači su izračunali i razliku u procijenjenom očekivanom životnom vijeku. U dobi od 50 godina osobe koje su prvi obrok jele kasnije imale su, u prosjeku, 2,46 godina kraći procijenjeni životni vijek.
Posljednji obrok donio je neočekivane rezultate
Vrijeme posljednjeg obroka pokazalo je nešto drukčiji obrazac. Za razliku od prvog obroka, kod kojeg je rizik rastao usporedno s njegovim odgađanjem, povezanost između vremena posljednjeg kalorijskog unosa i smrtnosti imala je oblik slova U.
U usporedbi s osobama koje su posljednji put jele između 19 i 20 sati, sudionici koji su završavali s jelom prije 19 sati imali su 13 posto veći rizik od smrti od svih uzroka.
Još izraženija razlika zabilježena je kod onih koji su jeli nakon ponoći. U toj je skupini rizik od smrti od svih uzroka bio veći za 27 posto, a procijenjeni očekivani životni vijek u dobi od 50 godina bio je kraći za 2,35 godina.
Prema izračunima istraživača, najniži modelirani rizik zabilježen je oko 20 sati.
Ipak, voditelj istraživačkog tima Zhilei Shan, znanstvenik koji se bavi prehranom na Sveučilištu znanosti i tehnologije Huazhong, upozorio je u razgovoru za portal ScienceAlert da se ti rezultati ne bi trebali tumačiti kao univerzalna preporuka za vrijeme večere.
„Međutim, to ne znači da je razdoblje od 19 do 20 sati univerzalno optimalno vrijeme za večeru za svakoga”, izjavio je Shan.
Pritom je važno istaknuti da osobe koje su posljednji obrok konzumirale između 20 sati i ponoći nisu imale statistički značajno veći rizik od smrtnosti u odnosu na one koje su jele između 19 i 20 sati.

Zašto bi kasni obroci mogli utjecati na organizam?
Znanstvenici smatraju da bi jedan od mogućih razloga povezanosti vremena obroka i zdravlja mogao biti utjecaj na cirkadijalni ritam, odnosno unutarnji biološki sat organizma.
Shan je objasnio da vrlo kasno jedenje može poremetiti cirkadijalne ritmove i metabolizam. Vrijeme obroka, naime, jedan je od važnih signala koji utječu na periferne cirkadijalne ritmove, odnosno biološke satove u organima i tkivima izvan mozga.
„Vrijeme obroka važan je signal za periferne cirkadijalne ritmove”, rekao je Shan za ScienceAlert.
„Kasniji prvi obrok ili jedenje kasno noću mogu pridonijeti neusklađenosti cirkadijalnog ritma i metaboličkim poremećajima, uključujući narušenu razgradnju i regulaciju masti i glukoze”, dodao je.
Istraživanja na životinjama upućuju na nekoliko mogućih mehanizama koji bi mogli objasniti takve učinke. Među njima su povećanje tjelesne mase, nakupljanje masti u jetri, poremećaji bioloških satova u organima izvan mozga te promjene u apsorpciji masti.
Međutim, zasad nije poznato objašnjavaju li upravo ti mehanizmi uočene obrasce smrtnosti kod ljudi. Drugim riječima, rezultati istraživanja ne dokazuju da kasniji obroci sami po sebi uzrokuju kraći životni vijek.
Ni vrlo rano završavanje s jelom nije nužno znak zdravijih navika
Istraživači su upozorili i na to da raniji posljednji obrok ne mora automatski značiti zdraviji način života. Osobe koje su prestajale jesti prije 19 sati u prosjeku su bile starije, rjeđe su jele i češće su imale postojeće zdravstvene probleme.
Zbog toga je moguće da raniji završetak prehrane nije uzrok povećanog rizika, nego pokazatelj drugih okolnosti, primjerice zdravstvenog stanja, bolesti, dnevnog rasporeda ili manjeg energetskog unosa.
Drugim riječima, vrijeme obroka ponekad može otkriti nešto o općem zdravstvenom stanju osobe, umjesto da samo po sebi bude čimbenik koji utječe na zdravlje.
I prethodno istraživanje provedeno na starijim osobama pokazalo je sličan obrazac: vrijeme doručka pomicalo se prema kasnijim satima kako su se kod sudionika gomilali zdravstveni problemi.
Važno je i koliko dugo traje razdoblje u kojem jedemo
Dodatnu složenost donijela je analiza vremenskog okvira prehrane, odnosno razdoblja između prvog i posljednjeg kalorijskog unosa tijekom dana.
Kada se uzme u obzir vrijeme prvog obroka, duljina tog razdoblja nije pokazala dosljednu povezanost sa smrtnošću u cijeloj promatranoj skupini. Umjesto toga, povezanost je ovisila o tome u koje je vrijeme osoba započela s jelom.
To je važan detalj u raspravama o povremenom postu i vrlo kratkim vremenskim okvirima prehrane. Samo brojanje sati tijekom kojih osoba ne jede možda ne daje potpunu sliku. Važno je uzeti u obzir i kada se prvi obrok konzumira.
Istraživanje provedeno 2026. godine, koje je analiziralo rezultate randomiziranih ispitivanja, pokazalo je da vremenski okviri prehrane koji završavaju ranije tijekom dana mogu imati povoljniji učinak na metaboličke pokazatelje od onih koji završavaju kasnije. Međutim, ta su ispitivanja pratila pokazatelje poput razine šećera u krvi i tjelesne mase, a ne životni vijek ili smrtnost.
Znanstvenici upozoravaju na ograničenja istraživanja
Autori studije naglasili su da se njezini rezultati moraju promatrati uzimajući u obzir nekoliko važnih ograničenja. Najveće proizlazi iz činjenice da je riječ o opservacijskom istraživanju, koje može utvrditi povezanost između određenih navika i zdravstvenih ishoda, ali ne može dokazati da je jedna pojava izravno uzrokovala drugu.
Vrijeme obroka uglavnom je zabilježeno na temelju samo jednog prisjećanja na prehranu tijekom 24 sata, i to na početku istraživanja. Takav podatak ne mora nužno odražavati prehrambene navike koje je osoba imala tijekom svih sljedećih godina.
Osim toga, na rezultate su mogli utjecati i čimbenici koji nisu u potpunosti obuhvaćeni analizom. Među njima su kronotip, odnosno prirodna sklonost osobe ranijem ili kasnijem odlasku na spavanje i buđenju, detaljni obrasci spavanja, vrijeme tjelesne aktivnosti i druge okolnosti.
Iako su istraživači proveli opsežne statističke prilagodbe i dodatne analize osjetljivosti kako bi provjerili stabilnost rezultata, ne može se isključiti mogućnost da su na uočene povezanosti utjecali i drugi čimbenici.
Postoji i mogućnost obrnute uzročnosti. To znači da kasnije jedenje ne mora nužno pridonositi lošijem zdravlju, nego može biti posljedica ili pokazatelj već postojećih problema. Primjerice, kasni obroci mogu biti povezani s lošim snom, smjenskim radom, narušenim zdravstvenim stanjem ili nepovoljnim socioekonomskim okolnostima.
„Stoga kasnije jedenje treba tumačiti kao mogući pokazatelj rizika i potencijalno promjenjivu naviku, a ne kao konačan dokaz izravne uzročno-posljedične veze”, upozorio je Shan.
Treba li zbog ovih rezultata promijeniti vrijeme obroka?
Unatoč zanimljivim rezultatima, voditelj istraživanja smatra da ljudi ne bi trebali donositi drastične odluke o prehrani samo na temelju ove studije.
„Samo na temelju ovih nalaza ljudi ne bi trebali radikalno mijenjati raspored obroka”, rekao je Shan.
Kao praktičan pristup preporučio je održavanje redovitog rasporeda prehrane i spavanja, izbjegavanje stalnog odgađanja prvog obroka do vrlo kasnih sati te smanjivanje učestalosti jedenja kasno noću. Pritom je naglasio da je jednako važno voditi računa o ukupnoj kvaliteti prehrane i zdravim životnim navikama.
Zaključci istraživanja, objavljenog u časopisu European Journal of Clinical Nutrition, ne znače da svi moraju večerati u isto vrijeme ili da je kasniji doručak sam po sebi štetan. Oni prije svega upućuju na to da je vrijeme obroka još jedan čimbenik koji bi mogao biti važan za razumijevanje odnosa između prehrane i zdravlja.