Mrtvi kut jedan je od najopasnijih problema s kojima se vozači susreću u svakodnevnom prometu. Dovoljno je nekoliko sekundi nepažnje pri promjeni prometne trake ili prestrojavanju da drugo vozilo nestane iz vidnog polja, a posljedice mogu biti teške.

Prema podacima koji se navode u prometnim analizama, u Sjedinjenim Američkim Državama svake godine velik broj prometnih nesreća povezuje se upravo s vozilima koja su se našla u mrtvom kutu. U izvornom tekstu navodi se brojka od oko 840.000 takvih nesreća godišnje, uz stotine poginulih. Takve procjene, međutim, treba promatrati s oprezom jer se statistike o nesrećama uzrokovanima mrtvim kutom razlikuju ovisno o metodologiji i izvoru podataka.

Ono što nije sporno jest činjenica da se velik broj opasnih situacija događa tijekom sasvim uobičajenih vozačkih radnji, poput promjene prometne trake i prestrojavanja. Jedan od razloga može biti i način na koji su postavljeni vanjski retrovizori.

Problem nastaje kada u retrovizoru gledate vlastiti automobil

Mnogi vozači bočne retrovizore namještaju tako da u njima jasno vide bok vlastitog vozila. Takav se položaj može činiti logičnim jer daje osjećaj bolje kontrole nad automobilom, ali pritom se značajan dio prikaza u bočnim retrovizorima preklapa s onim što je već vidljivo u unutarnjem, središnjem retrovizoru.

Drugim riječima, tri retrovizora ne daju vozaču tri različita područja pregleda, nego se dio vidnog polja nepotrebno ponavlja.

Upravo se između tih područja mogu stvoriti zone koje nisu dovoljno pokrivene ogledalima – takozvani mrtvi kutovi. Oni mogu biti dovoljno veliki da se u njima privremeno nađe cijeli automobil, motocikl ili drugi sudionik u prometu.

Rješenje koje se često naziva metodom BGE, odnosno „Blindspot and Glare Elimination”, temelji se na jednostavnoj ideji: bočni retrovizori trebali bi biti više zakrenuti prema van, kako bi prikazivali područje koje nije vidljivo u središnjem retrovizoru.

Ovakav pristup povezuje se s preporukama Društva automobilskih inženjera, odnosno organizacije SAE International, koje su tijekom 1990-ih promovirale šire postavljanje vanjskih retrovizora radi smanjenja mrtvih kutova.

Tri retrovizora trebala bi zajedno pokriti što veće područje

Osnovno načelo ove metode jest da bočni retrovizori ne bi trebali biti usmjereni tako da prikazuju velik dio stražnjeg dijela vlastitog automobila.

Umjesto toga, vanjska ogledala zakreću se prema van. Na taj se način područje iza vozila prikazuje u središnjem retrovizoru, dok bočni retrovizori preuzimaju pregled susjednih prometnih traka i prostora uz bok automobila.

Cilj je stvoriti što neprekinutiji pregled prostora iza i pokraj vozila.

U izvornom tekstu navodi se da pravilno podešavanje retrovizora može smanjiti mrtvi kut i do 90 posto u usporedbi s tradicionalnim načinom postavljanja. Stvarna učinkovitost, međutim, ovisi o konstrukciji automobila, veličini i obliku retrovizora, položaju vozača te prometnoj situaciji.

Važno je naglasiti da pravilno podešeni retrovizori ne uklanjaju nužno svaki mrtvi kut i ne mogu zamijeniti pažljivu provjeru prometa prije promjene trake.

Postupak počinje pravilnim položajem sjedala

Prije podešavanja retrovizora najvažnije je namjestiti vozačko sjedalo u položaj u kojem inače vozite. Ako nakon podešavanja sjedalo pomaknete naprijed ili natrag, promijenit će se i kut iz kojeg gledate retrovizore.

Najprije treba namjestiti središnji retrovizor tako da omogućuje što bolji pregled stražnjeg stakla i prostora iza vozila.

Nakon toga podešava se lijevi, odnosno vozačev retrovizor. Glavu treba nagnuti prema lijevoj strani, sve dok ne dođe blizu bočnog prozora. Iz tog položaja retrovizor se zakreće prema van dok se na njegovu unutarnjem rubu ne vidi tek vrlo mali dio boka vlastitog automobila.

Kada se vozač vrati u uobičajeni položaj za upravljačem, vlastiti automobil u lijevom retrovizoru više ne bi trebao biti jasno vidljiv.

Za desni retrovizor potrebno je pomaknuti se prema sredini

Sličan postupak primjenjuje se i pri podešavanju desnog, odnosno suvozačevog retrovizora.

Vozač treba nagnuti glavu i gornji dio tijela prema sredini automobila, približno prema središnjoj konzoli. Iz tog položaja desni se retrovizor zakreće prema van dok se na njegovu unutarnjem rubu ne vidi samo krajnji dio desne strane vozila.

Kada se vozač ponovno vrati u svoj normalan položaj, ni u desnom retrovizoru ne bi trebao vidjeti velik dio boka vlastitog automobila.

Takvo podešavanje nekima u početku može djelovati neobično jer su navikli u bočnim retrovizorima stalno vidjeti dio vlastitog vozila. Međutim, cilj retrovizora nije pratiti izgled automobila, nego omogućiti što bolji pregled prostora oko njega.

Kako provjeriti jesu li retrovizori pravilno namješteni?

Jednostavan način provjere moguć je tijekom vožnje, uz poštovanje svih prometnih pravila i uz zadržavanje pune pozornosti na cesti.

Vozilo koje vas sustiže ili pretječe trebalo bi se postupno premještati iz prikaza u središnjem retrovizoru prema bočnom retrovizoru. Zatim bi trebalo postati vidljivo i u perifernom vidnom polju vozača.

Ideja je da drugo vozilo tijekom tog prijelaza ne nestane potpuno iz područja koje vozač može pratiti.

Ako između prikaza u središnjem i bočnom retrovizoru postoji veliko „prazno” područje u kojem vozilo može nestati, retrovizori vjerojatno nisu optimalno podešeni.

Zašto okretanje glave može biti problem pri velikim brzinama?

Prilikom promjene trake vozači često instinktivno okreću glavu kako bi provjerili mrtvi kut. Takva provjera i dalje može biti važan dio sigurne vožnje, osobito zato što nijedan sustav ogledala ne može savršeno pokriti cijeli prostor oko vozila.

Međutim, dulje okretanje glave pri velikim brzinama znači da vozač u tom trenutku ne gleda izravno na cestu ispred sebe.

U izvornom tekstu navodi se da pri brzinama na autocesti samo nekoliko trenutaka pogleda u stranu može značiti desetke metara vožnje tijekom kojih vozač ne promatra cestu ispred sebe. Zato je važno da provjera prometa bude kratka i da se provodi bez nepotrebnog zadržavanja pogleda izvan smjera vožnje.

Pravilno postavljeni retrovizori mogu smanjiti potrebu za duljim traženjem vozila koje se nalazi uz automobil, ali vozač se i dalje mora ponašati u skladu s prometnim okolnostima i pravilima sigurne vožnje.

Može li ovakav položaj smanjiti zasljepljivanje noću?

Šire zakrenuti bočni retrovizori mogu imati i dodatnu prednost tijekom noćne vožnje. Budući da nisu izravno usmjereni prema vozilima koja se nalaze neposredno iza automobila, svjetla njihovih prednjih svjetala mogu se manje intenzivno reflektirati u ogledalima.

U izvornom tekstu navodi se da metoda može gotovo potpuno ukloniti noćno zasljepljivanje svjetlima vozila iza vas. Ipak, učinak ovisi o položaju vozila, visini svjetala, obliku retrovizora i drugim okolnostima, pa se ne može jamčiti potpuno uklanjanje odsjaja u svakoj situaciji.

Za navikavanje je potrebno malo vremena

Vozačima koji su godinama koristili tradicionalno podešavanje retrovizora širi položaj ogledala u početku može izgledati neuobičajeno. Odsutnost stalnog pogleda na vlastiti automobil može stvoriti osjećaj kao da se gubi dio kontrole nad prostorom uz vozilo.

Međutim, nakon određenog razdoblja vozači se mogu naviknuti na šire vidno polje i drugačiji način praćenja prometa oko sebe. U izvornom tekstu navodi se da je za prilagodbu često dovoljno tjedan ili dva.

Cijeli postupak podešavanja traje svega nekoliko minuta, ne zahtijeva nikakvu dodatnu opremu i može pomoći vozaču da bolje iskoristi postojeće retrovizore.

Ipak, najvažnije je zapamtiti da ni najbolji položaj retrovizora ne može u potpunosti zamijeniti koncentraciju i odgovorno ponašanje za upravljačem. Prije svake promjene prometne trake potrebno je provjeriti prometnu situaciju, koristiti pokazivače smjera i uvjeriti se da se u blizini vozila ne nalazi drugi sudionik u prometu.

Pravilno podešeni retrovizori mogu biti vrijedan dodatak sigurnoj vožnji, ali ključna odluka i dalje ostaje u rukama vozača.