Odabir deterdženta za pranje rublja može biti prava zagonetka. Svaki će deterdžent donekle očistiti rublje, ali kako postići najbolje rezultate za odjeću i budžet? Ključno je razumjeti osnovnu kemiju sastojaka kako biste mogli odlučiti koji proizvod odgovara vašim potrebama.

Glavni sastojak prašaka i tekućih deterdženata su tenzidi, molekule koje imaju sposobnost uklanjanja masnoće i prljavštine s tkanina. Oni omogućuju da se prljavština otopi u vodi i lakše ispere. Tenzidi mogu stvarati mjehuriće, ali njihova učinkovitost može biti smanjena u „tvrdoj vodi“ koja sadrži otopljene kalcijeve i magnezijeve soli.

Današnji deterdženti sadrže omekšivače i sekvestrante metala koji sprječavaju stvaranje taloga u tvrdoj vodi, a kako bi se spriječila šteta za okoliš, fosfati se dodaju u manjim količinama. Mnogi proizvodi sadrže i optičke posvjetljivače, koji upijaju UV svjetlost i reflektiraju plavu, dajući dojam svježine.

Sastojci praškastih deterdženata

Prašci obično sadrže sol (npr. natrijev sulfat) kako bi se spriječilo zgrudnjavanje, a dodatak natrijevog karbonata ili „sode za pranje“ omogućuje bolje otapanje masnoće i prljavštine u vodi. Mnogi prašci sadrže natrijev perkarbonat, spoj koji djeluje kao blagi izbjeljivač, aktiviran dodatkom poput tetraacetiletilendiamina (TAED).

Jedna od prednosti prašaka jest što komponente mogu biti odvojene u čvrstom obliku, omogućujući veću stabilnost sastojaka.

Sastojci tekućih deterdženata

Tekući deterdženti se temelje na vodi i, osim tenzida, često sadrže i druge sastojke kao što su alkalne soli i konzervansi. Ovi konzervansi sprječavaju rast mikroorganizama u tekućoj formuli, ali za razliku od prašaka, tekući deterdženti ne mogu sadržavati perokside koji uništavaju mikrobe. Upravo zbog izostanka peroksida, u perilicama u kojima se koriste tekući deterdženti veća je vjerojatnost nastanka plijesni i bakterijskih biofilmova.

Tekući deterdženti omogućuju i direktno nanošenje na mrlje prije pranja, dok su koncentrirani deterdženti u kapsulama praktični, ali i potencijalno opasni za djecu i osobe s kognitivnim poteškoćama jer mogu izgledati poput bombona.

Što su enzimi u deterdžentima?

Enzimi su prirodni proteini koji razgrađuju određene vrste mrlja. Na primjer, lipaza razgrađuje masnoće, proteaza proteine, dok amilaza razgrađuje škrob. Enzimi u deterdžentima evoluirali su iz organizama iz hladnih regija, što znači da mogu učinkovito raditi i na niskim temperaturama pranja. No, previsoka temperatura može uništiti enzime, zato je optimalna temperatura pranja s enzimskim deterdžentima između 15 i 20°C.

Postoji tajni gumb na perilici rublja: Ako ga stisnete veš gotovo da se neće trebati sušiti

Prašak ili tekućina: Koji je bolji?

Odabir između praška i tekućine ovisi o osobnim potrebama, proračunu, mirisu, okolišnim čimbenicima i praktičnosti. Praškasti proizvodi često imaju blagi izbjeljivač koji može pomoći kod dubinskog čišćenja, dok tekućine nude jednostavnost i izravnu primjenu na mrlje. Kapsule, iako praktične, ograničavaju mogućnost doziranja.

Većina proizvođača ne objavljuje detaljne popise sastojaka na pakiranjima. Dodatne informacije mogu se pronaći na njihovim mrežnim stranicama, a dokumenti poznati kao sigurnosno-tehnički listovi (SDS) pružaju detalje o sastojcima ako sadrže potencijalno opasne kemikalije.

Bez obzira na odabranu formulu, razumijevanje osnovnih sastojaka deterdženata može pomoći da bolje zaštitite svoju odjeću i zdravlje te napravite ekološki prihvatljiv izbor.