Život u Velikoj Britaniji za mnoge doseljenike znači suočavanje s visokim troškovima stanovanja, režija i svakodnevnih potreba. Posebno je zahtjevno onima koji žive u blizini Londona, gdje cijene nekretnina i najma mogu predstavljati velik dio obiteljskog proračuna.

Svoje iskustvo podijelio je Aleksandar, Srbin koji u Engleskoj živi već oko deset godina. Živi otprilike 40 kilometara zapadno od središta Londona, a na svojem YouTube kanalu „Engleski gastarbajter“ opisuje svakodnevni život i troškove s kojima se ondje susreće.

Prema njegovu iskustvu, život u Engleskoj jest skup, ali uz pažljivo planiranje moguće je mjesec izgurati i s razmjerno skromnim budžetom.

Stanovanje je najveća stavka kućnog budžeta

Najveći izdatak za većinu obitelji svakako je stanovanje. Aleksandar navodi da su cijene nekretnina u Engleskoj vrlo visoke, a posebno u širem području Londona.

Kuća u kojoj živi s obitelji ima tri spavaće sobe i nalazi se na periferiji Londona. Za takvu nekretninu mjesečna rata stambenog kredita može iznositi oko 2400 funti, što je prema navedenom preračunu oko 2800 eura.

Ni najam nije znatno povoljnija opcija. Stan s dvije spavaće sobe i površinom od približno 60 četvornih metara može stajati oko 1400 do 1500 funti mjesečno. Konačna cijena pritom ovisi o lokaciji i starosti stana.

Veliku ulogu ima i udaljenost od Londona. Što se osoba više udaljava od glavnog grada, troškovi stanovanja uglavnom su niži. Sličan obrazac vrijedi i za nekretnine u sjevernijim dijelovima Engleske.

Kupnja vlastitog doma mnogima je sve teža

Aleksandar kao jedan od najvećih problema ističe upravo cijene nekretnina. Dok najamnine rastu, kupnja vlastitog doma mnogima postaje teško dostupna zbog visokih cijena i troškova stambenih kredita.

Prema njegovu viđenju, situacija se posljednjih godina dodatno pogoršava. Smatra da bogatiji postaju još bogatiji, dok se srednja klasa postupno smanjuje.

Poseban problem, dodaje, imaju i stariji ljudi koji su svoje nekretnine kupili i otplatili prije 20 ili 30 godina. Iako više nemaju kredit, suočavaju se s visokim životnim troškovima. Budući da mnogi od njih nemaju velike mirovine, neki prodaju svoje nekretnine i sele se u jeftinije krajeve kako bi smanjili svakodnevne izdatke.

Voda i Council Tax dodatno opterećuju kućni proračun

Četveročlana obitelj za vodu prema Aleksandrovim navodima može plaćati oko 70 funti mjesečno, odnosno približno 840 funti godišnje. U preračunu to je oko 82 eura mjesečno ili 987 eura godišnje.

Na to treba dodati i takozvani Council Tax, odnosno lokalni porez koji je obvezan neovisno o tome jeste li vlasnik nekretnine ili živite u unajmljenom domu.

Za standardnu nekretninu na području na kojem Aleksandar živi taj trošak može iznositi oko 2600 funti godišnje, odnosno približno 216 funti mjesečno. Prema njegovim riječima, taj se novac koristi za financiranje lokalnih javnih usluga, među kojima su održavanje cesta, odvoz otpada, popravci javnih objekata i drugi lokalni poslovi.

Struja i plin plaćaju se tijekom cijele godine prema procjeni

Trošak električne energije i plina također je značajna stavka. Aleksandar navodi da prosječni račun za jednu kuću iznosi oko 150 funti mjesečno, što je približno 1800 funti godišnje, odnosno oko 2100 eura.

Posebnost je način obračuna koji opisuje.

„U Engleskoj se struja i plin plaćaju tako što vam naprave neku vrstu procjene, otprilike procijene koliko ćete trošiti godišnje, a onda se taj iznos podijeli na 12 mjesečnih rata i svaki mjesec plaćate isto“, objašnjava Aleksandar.

To znači da iznos tijekom godine nije nužno jednak stvarnoj potrošnji u svakom pojedinom mjesecu. I ljeti i zimi plaća se isti predviđeni iznos.

„Dakle, bez obzira na to je li ljeto ili zima, plaćate isto. Onda na kraju godine, ako primijete da ste potrošili više, a niste dovoljno platili, automatski povećaju taj iznos i tako dok ne dođete do nule“, dodaje.

Postoji i suprotna situacija. Ako je procijenjeno da će potrošnja biti veća, ali se na kraju potroši manje energije, korisnik može zatražiti povrat preplaćenog novca na svoj račun.

Aleksandar pritom napominje da zime u Engleskoj nisu toliko oštre, zbog čega, prema njegovu iskustvu, nema potrebe za pretjeranim zagrijavanjem doma.

Internet i mobitel mogu biti znatno jeftiniji

Za osnovni internetski paket brzine 150 MB mjesečni račun može iznositi oko 30 funti, odnosno približno 35 eura.

Mobilna telefonija može biti još povoljnija. Osnovni paket s 15 GB internetskog prometa može stajati oko 10 funti mjesečno, što je približno 11 eura.

Iako pojedinačno nisu među najvećim troškovima, takvi se računi zajedno s ostalim režijama postupno nakupljaju i čine značajan dio mjesečnog budžeta.

Automobil je još jedan trošak koji se ne može zanemariti

Vlasnici automobila u Engleskoj moraju računati i na osiguranje, čija cijena ovisi o više čimbenika. Među njima su vozačko iskustvo, dob, povijest prometnih prekršaja i vrsta automobila.

Za nove vozače ili osobe koje tek dolaze u Englesku osiguranje može biti vrlo skupo. Aleksandar se prisjetio vlastitog iskustva iz prve godine života u toj zemlji.

„Kada sam došao u Englesku, dakle prve godine, prije deset godina, plaćao sam nešto više od 1000 funti za Yarisa, što je jako puno“, rekao je.

No cijena mu je s vremenom pala.

„Kako je vrijeme prolazilo i kako sam bio sve iskusniji vozač, a nisam imao nikakve pritužbe ni incidente, osiguranje je palo“, objasnio je.

Prema njegovu iskustvu, vozač koji ima određeni broj godina iskustva u Engleskoj za prosječan automobil može očekivati godišnje osiguranje od približno 500 do 600 funti, što je oko 700 eura. To bi značilo otprilike 50 funti, odnosno oko 58 eura mjesečno.

Vrtić za malu djecu može biti iznimno skup

Obitelji s malom djecom suočavaju se s još jednim velikim izdatkom.

Privatni vrtići u Engleskoj mogu biti vrlo skupi. Aleksandar navodi da dva dana tjednog pohađanja mogu stajati čak oko 700 funti mjesečno, odnosno približno 820 eura.

Ako dijete u vrtić ide svakodnevno, trošak može dosegnuti čak 1700 funti mjesečno, odnosno oko 2000 eura, ovisno o konkretnom vrtiću.

Situacija se, prema njegovu iskustvu, znatno mijenja kada djeca krenu u školu. Tada su troškovi osjetno niži nego kod privatnog vrtića.

Za hranu i svakodnevne potrebe treba računati najmanje 1000 funti

Kada se podmire stanovanje i režije, ostaju svakodnevni troškovi života.

Aleksandar smatra da je za osnovne svakodnevne potrebe potrebno najmanje oko 1000 funti mjesečno. U taj iznos ulaze gorivo, osnovna hrana, piće u pubu i različite sitnice koje se pojavljuju tijekom mjeseca.

Sama hrana, smatra, nije pretjerano skupa u usporedbi s ostalim troškovima, ali problem je u tome što se novac na nju troši gotovo neprestano.

Gotovo je nemoguće proći dan bez ikakve kupnje, bilo da je riječ o hrani, kućanskim potrepštinama ili nekoj drugoj svakodnevnoj potrebi. Upravo zato se relativno mali pojedinačni izdaci tijekom mjeseca mogu pretvoriti u popriličan ukupni trošak.

Koliko novca treba obitelji s dvoje djece?

Kada se zbroje osnovni troškovi, Aleksandar procjenjuje da bi obitelji s dvoje djece za pristojan život u Engleskoj trebalo oko 5000 funti mjesečno.

Prema preračunu, riječ je o približno 5879 eura.

U taj iznos ulaze stanovanje, voda, električna energija, plin, mobilne i internetske usluge, automobil, osiguranje, troškovi povezani s djecom te svakodnevni izdaci.

Naravno, 5000 funti ne predstavlja gornju granicu. Ako obitelj želi luksuzniji način života, češće putovati ili plaćati dodatne aktivnosti, ukupni mjesečni izdaci mogu biti znatno viši.

Zbog toga je, prema Aleksandrovom iskustvu, važno unaprijed planirati kućni budžet i imati realnu sliku o cijenama. Troškovi posebno brzo rastu u većim gradovima.

Engleska ima i neobičan trošak koji zbunjuje strance

Posebna priča vezana uz život u Engleskoj jest televizijska pretplata, odnosno TV licencija.

Ona nije obvezna za svakoga, ali njezina pravila mogu biti neobična ljudima koji dolaze iz drugih zemalja.

Plaćanje TV licencije omogućuje gledanje emitiranih televizijskih kanala, poput BBC-ja 1, ali i praćenje bilo kojeg programa uživo iz bilo kojeg dijela svijeta.

Ako osoba odluči ne plaćati licenciju, prema pravilima koja opisuje Aleksandar, ne bi smjela gledati nijedan televizijski program uživo, neovisno o tome emitira li se iz Velike Britanije ili neke druge zemlje.

Postoji čak i neobična alternativa standardnoj licenciji. Naime, moguće je kupiti crno-bijelu TV licenciju koja je tri puta jeftinija od standardne.

Takva licencija stoji oko 60 funti, odnosno približno 70 eura, a namijenjena je gledanju crno-bijelih programa na starim televizorima.

Iako zvuči kao relikt nekog drugog vremena, prema podacima takvu opciju u Velikoj Britaniji još koristi oko 45.000 kućanstava.

U vremenu modernih televizora, streaming servisa i gotovo neograničene dostupnosti sadržaja, činjenica da deseci tisuća kućanstava još uvijek koriste crno-bijelu TV licenciju svakako predstavlja neobičan ostatak televizijske prošlosti.

Život u Engleskoj nije samo pitanje plaće

Aleksandrovo iskustvo pokazuje koliko je kod preseljenja u drugu zemlju važno gledati širu sliku, a ne samo visinu plaće.

Troškovi stanovanja, režija, lokalnih davanja, automobila, osiguranja, djece, hrane i drugih svakodnevnih potreba mogu zajedno predstavljati vrlo velik mjesečni izdatak.

Za obitelj s dvoje djece Aleksandar stoga kao okvirnu svotu za pristojan život navodi oko 5000 funti mjesečno, dok se troškovi mogu dodatno povećati ako obitelj želi putovati, imati luksuzniji život ili djeci omogućiti veći broj aktivnosti.

Njegovo iskustvo života desetak godina u Engleskoj, koje iznosi na YouTube kanalu „Engleski gastarbajter“, tako daje detaljan prikaz svakodnevnih troškova života oko 40 kilometara zapadno od Londona – od kredita i vode pa sve do osiguranja automobila, vrtića i neobične televizijske licencije.