Helen Berriman otvoreno je progovorila o iskustvu koje joj je promijenilo život, o rušenju predrasuda o golotinji te trenutku kada je shvatila da tijelo ne mora biti savršeno da bi bilo prihvaćeno. Kada je prvi put kročila na nudističku plažu, nije to učinila iz vlastite želje, nego iz ljubavi prema suprugu koji je godinama prakticirao život bez odjeće. U tom trenutku nije mogla pretpostaviti da će joj izlazak iz zone komfora otvoriti neočekivana vrata: posao konobarice u kafiću na jednoj plaži na jugoistoku Španjolske, u blizini poznatog naturističkog kampa.

„Mislila sam da svi gledaju u moj celulit“

Početak nije bio jednostavan. Helen priznaje da se borila s nelagodom i osjećajem da su svi pogledi usmjereni upravo na nju. „U početku mi je bilo neugodno. Imala sam osjećaj da svi gledaju, uspoređuju, komentiraju, ali zapravo je bilo potpuno suprotno“, prisjeća se ona. Vrlo brzo shvatila je da se na takvim mjestima ne obraća pozornost na „nesavršenosti“ poput celulita, bora, opuštenog trbuha ili grudi koje više ne izgledaju kao u dvadesetim godinama.

Posao je dobila preko prijatelja, ali uz ključni uvjet koji vrijedi za sve zaposlenike u kampu – odjeća se ne nosi. „Obukla sam pregaču, ali ispod nje nisam imala ništa. Trebalo mi je nekoliko dana da se naviknem nositi tacne bez donjeg rublja, ali čim sam shvatila da me nitko ne doživljava kao seksualni objekt, prestala sam o svom tijelu razmišljati kao o ‘problematičnom’ i počela sam ga voljeti“, iskrena je Helen.

 

 

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavu dijeli Helen Berriman (@helen.berriman)

Što se događa kada gostima 'prorade hormoni'

Iako na plaži i u kampu uglavnom vlada opuštena atmosfera, Helen ne skriva da se katkad događaju i neugodne situacije, osobito s mlađim muškarcima ili onima koji prvi put posjećuju takva mjesta. Neki od njih jednostavno ne uspiju iskontrolirati uzbuđenje, kaže ona, te opisuje kako ih se može vidjeti kako sjede prekriženih nogu, skrivaju se ručnikom ili se pravdaju da im je vruće. „Neki pokušavaju ignorirati situaciju, ali realno – sve se vidi“, dodaje kroz smijeh.

Najživopisnija anegdota dogodila se kada je jedan gost naručio hladan espresso. Dok ga je posluživala, pogled joj je slučajno pao ispod stola i prizor je bio nedvosmislen. „Bila sam u šoku jer čovjek nije ni pokušao sakriti što mu se događa. Samo sam mirno rekla: ‘Mogu li vam donijeti dodatni ručnik?’ Diskretnost je ključ na ovakvim mjestima“, objašnjava Helen.

„Ovo nije porno kamp, nego mjesto slobode“

Helen odlučno odbacuje predrasude da je nudizam povezan s razvratom. Ističe da je riječ o prijateljskom i gotovo obiteljskom okruženju u kojem se ljudi gledaju u oči, a ne u tijelo. „Goli ste, ali nitko ne flertuje“, naglašava ona.

Njezino iskustvo na španjolskoj plaži donijelo joj je važnu životnu lekciju koju želi prenijeti drugim ženama. „Meni je ova plaža promijenila život. Naučila me da moje tijelo nije neprijatelj, nego dom. Da se žena može osjećati lijepo i samouvjereno i kada je gola – bez šminke, filtera ili grudnjaka“, zaključuje Helen, ponosna što je naučila prihvatiti sebe upravo onakvu kakva jest.