Mladi Hrvat i njegova supruga 2022. godine preselili su se u Austriju bez velike ušteđevine. On nije znao njemački i nije imao zanimanje koje bi mu odmah osiguralo bolje plaćen posao, no četiri godine poslije tvrdi da su zajedno uspjeli uštedjeti više od 100.000 eura. Kaže da pritom nisu živjeli bez užitaka, a važnu ulogu imali su prihodi i relativno niski troškovi stanovanja.

Odlazak iz Hrvatske u inozemstvo često otvara brojna pitanja, osobito kada ljudi nakon nekoliko godina života u drugoj zemlji otkriju koliko su uspjeli zaraditi ili uštedjeti.

Upravo je takvu raspravu pokrenula ispovijest mladog Hrvata koji se sa suprugom 2022. godine preselio u Austriju. Kada su stigli, nisu raspolagali velikom ušteđevinom, a on nije znao njemački niti je imao zanimanje koje bi mu odmah omogućilo pronalazak bolje plaćenog posla.

Njegova supruga imala je osnovno znanje njemačkog jezika i relativno je brzo pronašla zaposlenje. On je do posla došao nešto kasnije, ali danas, četiri godine nakon preseljenja, tvrdi da su zajedničkim radom uspjeli prijeći iznos od 100.000 eura ušteđevine.

Supruga se brzo zaposlila, a on počeo dostavljati hranu

Supruga je posao pronašla preko agencije i zaposlila se u tvornici. Njemu je trebalo približno dva mjeseca da pronađe način za zaradu, nakon čega je kupio bicikl i počeo dostavljati hranu.

Prema njegovim riječima, početna satnica iznosila je deset eura bruto, a uz osnovnu zaradu ostvarivao je i bonuse te dodatnu zaradu kroz prekovremene sate. U njegovu su godišnju zaradu ulazile i 13. i 14. plaća.

Na kraju bi godišnje ostvario oko 25.000 eura neto. Kada se tome pribroji prihod njegove supruge, njihova su ukupna godišnja neto primanja iznosila približno 50.000 eura.

Ključ njihove štednje bio je u tome što su, prema njegovim tvrdnjama, uspijevali sačuvati otprilike polovinu zajedničkih prihoda.

Stan od 63 četvorna metra plaćali su samo 580 eura

Jedan od najvažnijih razloga zbog kojih su mogli toliko odvajati sa strane, tvrdi, bili su troškovi stanovanja.

U Sankt Pöltenu su živjeli u stanu površine 63 četvorna metra, koji je imao i podrum. Za najam su plaćali 580 eura mjesečno, dok ukupni trošak stanovanja, zajedno s režijama, prema njegovim riječima, nije prelazio približno 700 eura.

Upravo je taj podatak izazvao posebnu pozornost ljudi koji su čuli njihovu priču. Cijena njihova stanovanja bila je jedan od detalja koji su mnoge iznenadili, osobito s obzirom na to da se radi o životu u Austriji.

No mladi Hrvat naglašava da njihova štednja nije značila da su se odricali svega.

Dva puta godišnje putovali su u Hrvatsku, a nisu živjeli bez ikakvih užitaka. Unatoč tome, nakon četiri godine na njihovu je računu stajao iznos koji je iznenadio čak i njih same.

„Nakon četiri godine prešli smo 100.000 eura. Meni to još zvuči nevjerojatno“, rekao je.

Nisu imali velike plaće, ali su uspijevali štedjeti polovinu prihoda

Posebno ističe da do tog iznosa nisu došli zahvaljujući nekim iznimno visokim plaćama.

Radilo se, kako tvrdi, o dvoje doseljenika koji su počeli gotovo bez ušteđevine, a njihov uspjeh u štednji pripisuje kombinaciji prihoda i relativno niskih životnih troškova.

Najvažnije je, prema njegovu iskustvu, bilo to što su mogli odvojiti približno polovinu svojih zajedničkih primanja. Takav način upravljanja novcem, uz povoljan trošak stanovanja, tijekom četiri se godine pretvorio u više od 100.000 eura ušteđevine.

Ostao bez posla, a onda dobio novu priliku

Njegova se poslovna situacija u međuvremenu promijenila. Dostavljačka tvrtka za koju je radio prešla je na model rada s freelancerima, nakon čega je završio na austrijskom zavodu za zapošljavanje.

Ipak, ono što je u početku izgledalo kao problem za njega se pretvorilo u novu priliku.

Kroz austrijski sustav, kako tvrdi, financiran mu je intenzivni tečaj njemačkog jezika. Nakon toga planira nastaviti školovanje u tehničkom smjeru.

Tijekom školovanja trebao bi primati naknadu od približno 1.300 eura mjesečno.

„Ništa od ovoga nisam ni tražio, nego te doslovno ljudi guraju da ideš dalje i pružaju ti drugu šansu“, opisao je svoje iskustvo.

U međuvremenu je posao promijenila i njegova supruga. Prema njegovim riječima, sada radi lakši posao za približno jednaku plaću.

Zašto nakon četiri godine još nije dobro govorio njemački?

Njegova je priča nakon objave izazvala brojne reakcije. Dok su pojedine komentatore posebno iznenadili troškovi njihova stana u Austriji, drugi su se zapitali kako je moguće da nakon nekoliko godina života u toj zemlji još nije dobro naučio njemački jezik.

Na takve je komentare odgovorio objašnjenjem da mu za posao dostavljača poznavanje njemačkog jezika gotovo i nije bilo potrebno.

S vremenom je, kaže, ušao u rutinu koja mu je omogućila da normalno funkcionira i bez dobrog poznavanja jezika. Zbog toga nije imao snažan poticaj da ga odmah intenzivno uči.

Situacija se sada promijenila. Budući da planira daljnje školovanje u tehničkom području, intenzivno uči njemački i tvrdi da mu zasad dobro ide.

„S toliko rada mogli ste isto pokušati i u Hrvatskoj“

Njegova ispovijest izazvala je i drugačije komentare. Neki su mu poručili da je, uz toliko rada i štednje, sličan rezultat možda mogao pokušati ostvariti i u Hrvatskoj.

Ipak, zasad ne razmišlja o povratku.

Naprotiv, plan mu je ostati u Austriji. Za nekoliko godina želio bi podnijeti zahtjev za austrijsko državljanstvo.

Njihova priča tako nije samo priča o tome kako su dvoje ljudi za četiri godine uspjeli uštedjeti više od 100.000 eura. Ona pokazuje i kako se životna situacija može promijeniti nakon preseljenja u drugu zemlju – od početka bez velike ušteđevine i bez sigurnog zaposlenja, preko dostavljanja hrane biciklom, do novog školovanja i planova za budućnost.

Najviše pažnje ipak privlači jednostavna računica koju sam opisuje kao gotovo nevjerojatnu: zajednički godišnji neto prihodi od približno 50.000 eura, relativno niski troškovi stanovanja i mogućnost da oko polovice prihoda redovito ostave sa strane. Nakon četiri godine rezultat je, prema njegovim riječima, premašio 100.000 eura.