Duboko ispod površine Atlantskog oceana, na više od 700 metara dubine, skriva se jedno od najneobičnijih mjesta na našem planetu. U blizini vrha podmorske planine zapadno od Srednjoatlantskog hrpta uzdiže se skupina nazubljenih tornjeva koji izranjaju iz potpune tame oceanskog dna. Njihovi blijedi, kremasti zidovi pod svjetlima daljinski upravljanih podvodnih vozila poprimaju sablasnu plavu nijansu, stvarajući prizor koji više nalikuje krajoliku s nekog drugog svijeta nego dijelu Zemlje.

Znanstvenici vjeruju da bi upravo ovo iznimno mjesto, poznato pod nazivom Izgubljeni grad (Lost City), moglo pružiti odgovore na jedno od najvećih pitanja čovječanstva – kako je život na Zemlji zapravo nastao.

Podvodni svijet kakav ne postoji nigdje drugdje na Zemlji

Među neobičnim formacijama nalaze se strukture različitih veličina. Neke su tek nešto veće od gljive, dok najveća doseže impresivnih 60 metara visine. Ovi golemi karbonatni tornjevi stvaraju jedinstven krajolik koji nema usporedbu ni s jednim drugim poznatim mjestom na Zemlji.

Izgubljeni grad prvi su put otkrili istraživači 2000. godine. Od tada je poznat kao hidrotermalno polje s najdužim kontinuiranim djelovanjem ikada pronađeno u oceanima.

Prema dosadašnjim istraživanjima, najmanje 120.000 godina, a vjerojatno i znatno dulje, stijene iz Zemljina plašta koje se uzdižu iz dubine reagiraju s morskom vodom. Taj proces oslobađa vodik, metan i druge plinove u okolni morski okoliš te stvara uvjete koji su od posebnog interesa za znanstvenu zajednicu.

Život cvjeta i bez kisika

Iako bi se na prvi pogled moglo pretpostaviti da se radi o negostoljubivom okolišu, stvarnost je potpuno drukčija. Izgubljeni grad vrvi životom.

Ugljikovodici koji nastaju u hidrotermalnim otvorima hrane neobične zajednice mikroorganizama koje uspijevaju preživjeti bez ikakvog kisika. Dimnjaci iz kojih izlaze plinovi temperature do 40 Celzijevih stupnjeva dom su gustih populacija puževa i rakova, dok se na tom području povremeno mogu pronaći i veći stanovnici dubokog mora, uključujući rakove, kozice, morske ježince i jegulje.

Takav ekosustav posebno intrigira znanstvenike jer pokazuje da život može opstati u uvjetima koji se znatno razlikuju od onih na površini Zemlje.

Trag prema odgovoru postoji li život izvan Zemlje

Posebnu važnost Izgubljenom gradu daje način na koji nastaju ugljikovodici. Za razliku od većine poznatih okoliša na Zemlji, oni se ovdje ne stvaraju uz pomoć Sunčeve svjetlosti niti korištenjem ugljikova dioksida iz atmosfere.

Umjesto toga, nastaju kemijskim reakcijama koje se odvijaju izravno na dubokom oceanskom dnu.

Budući da se ugljikovodici smatraju temeljnim građevnim elementima života, mnogi znanstvenici vjeruju da bi slični uvjeti mogli postojati i drugdje u Sunčevu sustavu te potencijalno omogućavati razvoj života.

Mikrobiolog William Brazelton ranije je za Smithsonian izjavio kako je sasvim moguće da ovakav tip ekosustava postoji i na drugim svjetovima.

„Ovo je primjer vrste ekosustava koji bi upravo sada mogao biti aktivan na Enkeladu ili Europi“, rekao je Brazelton, misleći na ledene mjesece koji kruže oko Saturna i Jupitera.

Dodao je i kako je moguće da su slični uvjeti postojali „i na Marsu u prošlosti“.

Zašto se Izgubljeni grad razlikuje od poznatih „crnih dimnjaka“

Znanstvenici već dugo raspravljaju o mogućim mjestima na kojima je život na Zemlji mogao nastati. Jedan od često spominjanih kandidata su takozvani „crni dimnjaci“, odnosno podvodni vulkanski otvori.

Međutim, Izgubljeni grad značajno se razlikuje od njih.

Dok crni dimnjaci ovise o toplini magme te uglavnom stvaraju minerale bogate željezom i sumporom, otvori u Izgubljenom gradu proizvode čak do sto puta više vodika i metana. Njegove kalcitne strukture također su znatno veće, što upućuje na zaključak da su aktivne mnogo dulje nego većina drugih poznatih hidrotermalnih sustava.

Području prijeti dubokomorsko rudarenje

Najviša formacija u Izgubljenom gradu dobila je ime Posejdon, prema grčkom bogu mora.

U njegovoj blizini istraživači sa Sveučilišta Washington opisali su područje strmih stijena iz kojih tekućina polako prodire prema van, stvarajući nježne karbonatne strukture nalik prstima.

Ipak, budućnost ovog jedinstvenog lokaliteta nije potpuno sigurna.

Godine 2018. Poljska je dobila pravo na rudarenje okolnog područja dubokog mora, što je izazvalo zabrinutost među znanstvenicima. Iako samo hidrotermalno polje ne sadrži rudna bogatstva koja bi bila zanimljiva za eksploataciju, stručnjaci upozoravaju da bi aktivnosti u neposrednoj blizini mogle stvoriti oblake sedimenta koji bi se proširili prema ovom osjetljivom staništu i ugrozili njegov krhki ekosustav.

Zbog toga sve više znanstvenika zagovara da Izgubljeni grad dobije status svjetske baštine kako bi se zaštitio ovaj izniman prirodni fenomen koji tiho postoji desecima tisuća godina, mnogo prije nego što je čovječanstvo uopće saznalo za njegovo postojanje.