Mjesečeva orbita oko Zemlje čini se toliko pravilnom da su civilizacije tisućama godina temeljile kalendare na kretanju Mjeseca. Međutim, Mjesec se zapravo polako udaljava od Zemlje. Dakle, hoće li Zemlja izgubiti svoj mjesec u nekom trenutku? Znanstvenici su odredili brzinu kojom se Mjesec udaljava od Zemlje uz pomoć reflektirajućih panela koje je NASA tamo postavila tijekom misija Apollo. Više od 50 godina istraživači su ispaljivali laserske zrake sa Zemlje na ova zrcala i mjerili koliko je vremena trebalo da se otkriju reflektirani pulsevi. Koristeći brzinu svjetlosti, znanstvenici su procijenili da se Mjesec udaljava od Zemlje za oko 3,8 centimetara godišnje, što je otprilike stopa kojom rastu nokti, prema NASA-i.

Mjesec se udaljava od Zemlje zbog gravitacijskih učinaka jednog tijela na drugo. Mjesečeva gravitacijska sila tjera Zemljine oceane da se izboče prema njemu, što rezultira lunarnim plimama i osekama, rekla je NASA. Zemljina gravitacija uzrokuje slične učinke plime i oseke na Mjesecu.

Gravitacijska sila iz Zemljine plimne izbočine vuče Mjesec. U međuvremenu, oceani se pomiču zbog mjesečevih plima i oseka, stvarajući trenje na površini Zemlje i tako usporavajući rotaciju planeta, rekla je za Live Science Madelyn Broome, astrofizičarka sa kalifornijskog sveučilišta u Santa Cruzu. Prije otprilike 4,5 milijardi godina, "kada je Mjesec prvi put formiran, brzina rotacije Zemlje bila bi znatno brža, s duljinom dana od oko pet sati", rekao je Broome.

Sve te sile rade kako bi odvukle Mjesec dalje od Zemlje. "Budući da su Zemlja i Mjesec dio istog gravitacijskog međusobnog sustava, ukupni kutni moment mora biti očuvan, ostati isti, između njih dvoje", objasnila je Broome. "Kutni moment opisuje energiju sadržanu u nečemu što se vrti. Što se brže okrećete, to imate veći kutni moment. Što se sporije vrtite, to je manji. Međutim, nije samo brzina vrtnje ono što utječe na kutni moment", dodala je Broome.

"Koliko ste daleko od središta sustava također je važno. Dalje znači da kutni moment sustava raste. Bliže znači da vaš kutni moment pada." U slučaju Zemlje i Mjeseca, "kako se vrtnja Zemlje usporava, da bi se kutni moment mogao očuvati, nešto mora povećati kutni moment sustava", rekala je Broome. "Što povećava kutni moment? Objekt u orbiti poput Mjesecam a on se sve više udaljava."

Mjesec je vjerojatno nastao od krhotina koje su nastale kao rezultat sudara između novonastale Zemlje i objekta veličine Marsa, prema Sveučilištu Arizona. Plimne sile pomogle su da se Mjesec povuče na trenutnu prosječnu udaljenost od oko 384.400 kilometara od Zemlje, prema Kraljevskom opservatoriju u Greenwichu. Efekti plime i oseke također usporavaju brzinu kojom se Mjesec rotira oko svoje osi, što rezultira time da se Mjesec "plimno spaja" sa Zemljom - to jest, uvijek pokazuje isto lice našem planetu. Te sile također smanjuju brzinu kojom se Zemlja okreće.

Za oko 50 milijardi godina, usporena rotacija Zemlje učinila bi da se ona plimno spoji s Mjesecom tako da bi Zemlja trajno pokazivala samo jednu stranu Mjeseca, tvrdi Jean Creighton direktor Planetarija Manfred Olson na Sveučilištu Wisconsin. U tom bi se trenutku Mjesec i Zemlja prestali udaljavati jedno od drugoga, rekao je za Live Science Eric Klumpe, profesor astronomije na Sveučilištu Middle Tennessee State.

Međutim, oko 5 milijardi godina od sada, kada Sunce počne umirati, ono će nabubriti i postati crvena divovska zvijezda, "tada će sustav Zemlja-Mjesec gotovo sigurno biti poremećen i uništen", rekao je za Live Science David Trilling predstojnik Odjela za astronomiju i planetarne znanosti na Sveučilištu Sjeverne Arizone. Za otprilike 5 milijardi godina, ako se Mjesec nastavi udaljavati od Zemlje trenutnom brzinom povlačenja, Mjesec će se udaljiti još oko 189.000 km i tada će ga progutati crveno divovsko sunce, rekao je Broome. Sve u svemu, Mjesec neće napustiti Zemlju, niti obrnuto. Umjesto toga, sunce će ih oboje uništiti.