Prostitucija u Turskoj je legalna i regulirana još otkada je Mustafa Kemal Atatürk utemeljio modernu republiku 1923. godine. Sekularizacija turskog društva u ranim godinama 20. stoljeća omogućila je da prostitucija dobije legalan status.

Generalno, bordeli mogu raditi isključivo uz odobrenje i dozvole vlade, a zaštita djevojaka koje obavljaju taj posao je regulirana posebnim agencijama. Regulatorne agencije izdaju seksualnim radnicama neki vid iskaznice koja im daje pravo na besplatnu medicinsku pomoć i druge socijalne pomoći. U jednom trenutku, vlasnice turskih lanaca bordela bile su najveći porezni obveznici Republike Turske.

Zanimljiva je činjenica da je prostitucija u Turskoj već desetljećima legalna, s obzirom na to da je tursko stanovništvo većinski muslimansko, a u islamu je prostitucija strogo zabranjena. Kako Kur'an navodi: „I ne nagonite robinje svoje da se bludom bave – a one žele biti čestite – da biste stekli prolazna dobra ovoga svijeta; a ako ih neko na to prisili, Allah će im, zato što su bile primorane, oprostiti i prema njima samilostan biti“.

Prostitucija je regulirana člankom 227. turskog Kaznenog zakona, koji kaže da je promidžba prostitucije kažnjiva s od 2 mjeseca do 4 godine zatvorske kazne. Dio regulacije može se naći i u Zakonu o međunarodnom prometu koji propisuje da u Tursku ne može ući nitko kome je cilj bilo koji vid bavljenja prostitucijom ili konzumiranje iste.

BORDELI

Bordeli su jedina mjesta na kojima je dozvoljeno baviti se prostitucijom. Oni su legalni i licencirani od strane sustava zdravstva. Žene koje u njima rade moraju biti registrirane i posjedovati identifikacijsku iskaznicu s datumima obavljanja zakonom propisanih regularnih zdravstvenih pregleda. Veoma bitno je napomenuti da prema dosadašnjem turskom zakonodavstvu muškarci ne mogu biti dio legalnog sustava prostitucije niti se njome baviti.

Obavljanje zdravstvenih pregleda, s fokusom na spolno prenosive bolesti, obavezno je za sve registrirane prostitutke, a propisana je i obvezna upotreba prezervativa u obavljanju posla prostitucije. Policijskim službenicima je dozvoljeno provjeravati autentičnost registriranih prostitutki i njihovih podataka te osigurati da obave zdravstvene preglede ako su to propustile obaviti. Međutim, najviše prostitutki je neregistrirano jer su lokalne samouprave diljem zemlje postavile politiku neizdavanja novih dozvola i registracija.

U zadnjih desetak godina je Stranka pravde i razvoja (AKP), stranka predsjednika Erdoğana, zatvorila mnoge bordele i dovela nemali broj žena na rub egzistencije. Kontekst tog trenutka veoma je bitan: zbog svjetske ekonomske krize i MMF-ovih sankcija Turskoj velik broj žena bio je prisiljen okrenuti se prostituciji kako bi preživjele, dok istovremeno AKP počinje zatvarati bordele i posljedično ostavljati žene zaposlene u njima bez posla i doma. Ostaje pitanje je li AKP htio ostaviti dojam brige o moralu zemlje, ili je to bio samo jedan od pokušaja propagande modernizacije islama.

Ilegalna prostitucija je prema njihovom zakonodavstvu klasificirana kao upravljanje bordelima bez potrebnih dozvola, biti prostitutka bez obavljanja zdravstvenih pregleda, biti prostitutka bez licence ili bez prethodne registracije. Ilegalna prostitucija kažnjiva je zatvorskom kaznom u trajanju do 1 godine.

U vezi s ovime, valja napomenuti kako postoje i strip klubovi. Oni također moraju biti licencirani i dobiti sve potrebne dozvole, slično kao i regulativa kod prostitucije. Striperice moraju biti registrirane te na redovnoj bazi obavljati zdravstvene preglede. Ulaz u takve klubove nije dozvoljen ljudima mlađima od 18 godina.

KRAJ PROSTITUCIJE?

S obzirom na vladine sankcije, u današnje vrijeme većina licenciranih legalnih prostitutki su starije žene koje su preživjele udare vlasti na bordele, a s obzirom na to da se nove dozvole već duže vremena ne izdaju, za pretpostaviti je da bi se u dogledno vrijeme turskim bordelima mogao dogoditi slom.

Naime, 2018. godine Turski Ustavni sud presudio je u pojedinačnom slučaju da „legalna zaštita privatnih prava ne obuhvaća prostitutke zato što bi prihvaćanje prostitucije kao profesije bilo protivno ljudskom dostojanstvu“ kako je tada izvijestio hurriyetdailynews.com.

Konkretno, 33-godišnja žena prijavila se 2009. godine za posao u istanbulskom bordelu. Nadležna agencija odbila ju je zaposliti navodeći kao razlog nedostatak infrastrukture u bordelu koji ne može zaposliti još jednu osobu. U sudskoj trakavici koja je trajala do ove presude, žena je podigla tužbu i žalbu na svakoj instanci koja je presuđivala protivno njenoj žalbi, te na kraju izgubila ovom presudom Ustavnog suda.

Prema izvješću UNDOC-a, Turska je top destinacija žrtava ljudske trgovine povezane s trgovinom seksa. Identificirane žrtve trgovine ljudima i trgovine seksualnim robljem najčešće dolaze iz Turkmenistana, Uzbekistana, Armenije, Moldavije, Kirgistana, Rusije, Gruzije, Ukrajine, Rumunjske, Kazahstana, Bjelorusije, Bugarske i Indonezije. Turska je početkom 2000.-ih godina postala jedno od najvećih tržišta trgovine seksualnim robljem bivših sovjetskih zemalja.

Prema jednom članku LA Timesa iz 2006.godine „Vjeruje se da oko 5000 žena, više od polovine iz Moldavije i Ukrajine, radi kao seksualne robinje širom Turske“.