Kako se Europa uopće odlučila natjecati u izboru za najbolju pjesmu? 

Prvi je Eurosong održan u Švicarskoj 1956. u Luganu, a natjecalo se samo 7 država. Ideja organizacije bila je ljudima ponuditi nešto zabavno što se može emitirati diljem Europe jer su u to vrijeme posljedice Drugog svjetskog rata i dalje bile prisutne. Osim što je tada, u vremenu kada još nije postojala satelitska televizija, bilo izazovno pronaći način kako istovremeno program emitirati u više država, većina ljudi u svojim domovima nije imala televizore te su prijenos natjecanja slušali na radiju. 

Eurosong je prve godine dozvoljavao sudjelovanje samo jedne osobe iz svake države, no već sljedeće godine dopušteno je sudjelovanje parovima pjevača. Grupe se nisu mogle natjecati sve do 1971. Također, u početku je natjecatelje ocjenjivao žiri koji se sastojao od predstavnika različitih država, a početkom 21. stoljeća uvedeno je glasovanje telefonom odnosno “popular vote.” Iako se nikada nije moglo glasati za vlastitu državu, vrlo brzo su se države iz istih blokova grupirale i tako podržavale svoje susjede. 

Natjecanje je preraslo u omiljen popularni show koji osim zabavnog karaktera često služi kako bi se poslale i pojedine, snažne političke poruke. Tako je domaćinstvo Turske 2004. poslužilo kako bi se poslala poruka o potrebnoj integraciji Turske i Europske unije, domaćinstvo Azerbejdžana 2012. naglasilo je važnost ljudskih prava, a domaćinstvo Ukrajine 2014. označilo je negodovanje protiv ruskih natjecatelja jer je u to vrijeme Rusija izglasala zakon protiv homoseksualaca i pripojila Krim svojem teritoriju. 

Zanimljivo je ponoviti i kako je Zagreb 1990. bio domaćin Eurosonga jer je grupa Riva iz Zadra pobijedila na natjecanju 1989. Iako pobjeda ne garantira komercijalni uspjeh, upravo je osvajanje tog kipića označilo prekretnice u karijerama Julia Iglesiasa, ABBA-e i Céline Dion.