Neki pojedinci se ipak odlučuju za bezkofeinsku kavu iz raznih razloga, ali jeste li se ikada zapitali kako se proizvodi bezkofeinska kava?

Za objašnjenje proizvodnje takve kave potrebno se vratiti do velikog pisca Johanna Wolfganga von Goethea kojega je, između ostalog, zanimala i ljekovitost biljaka. Tako je 1819. gledao kemičara Friedlieb Ferdinand Rungea kako izvodi pokus kojim je htio pokazati kako velebilje može proširiti mačje zjenice. Tom je prilikom Goethe Rungeu dao zrna kave iz Grčke te mu rekao da otkrije zašto ga ta zrna nakon konzumacije drže budnim noću. 

Nekoliko godina kasnije, Runge je postao prvi znanstvenik koji je izolirao i identificirao kofein. Prema Institutu Max Planck trebalo je proći još 100 godina od tog događaja kako bi znanstvenici otkrili kako maknuti kofein iz kave, a i dalje zadržati prepoznatljivi okus kave. 

Danas je postupak izvlačenja kofeina iz kave vrlo složen i odvija se u posebnim postrojenjima. Taj se postupak naziva dekofeinizacija i podrazumijeva zalijevanje zrna kave vodom kada su zrna još zelena (odnosno prije prženja) kako bi kofein u zrnima postao topljiv i naposljetku se otopio. Postoji nekoliko načina na koji se kofein na kraju ispire iz zrna. Prvu komercijalno uspješnu metodu dekofeinizacije izumio je oko 1905. njemački trgovac kavom Ludwig Roselius. Ta teorija navodi kako je Roselius zaprimio pošiljku zrna kave koje su bile natopljene morskom vodom te je otkrio kako su zrna izgubila kofein, ali su i dalje imala okus kave, samo slanije. Roselius je tada shvatio da može koristiti benzen, kemikaliju koja se u to vrijeme također koristila u sredstvima za skidanje boje i nakon brijanja, kao otapalo za uklanjanje kofeina iz zrna kave. Njegova tvrtka, Kaffee HAG, prva je proizvodila instant kavu bez kofeina.

Benzen se danas ne koristi kao sredstvo dekofeinizacije jer su otkrivena njegova kancerogena svojstva. U današnje se vrijeme za dekofeinizaciju koristi etil acetat i metilen klorid.

Druga metoda za dekofeinizaciju kave također je nastala, pomalo slučajno, u Njemačkoj. Kemičar Kurt Zosel radio je s ugljičnim dioksidom na Max Planck institutu za istraživanje ugljena u Ruhru. Zosel je otkrio da kada se plin zagrije i stavi pod veliki pritisak, ulazi u superkritično stanje koje može biti korisno za odvajanje različitih kemijskih tvari; uključujući odvajanje kofeina od kave kada se pumpa kroz zrna. Taj je kemičar 1970. patentirao svoju metodu dekofeinizacije, a taj je način i dan danas široko rasprostranjen. 

Još je jedna metoda, nazvana Swiss Water Process, prvi put komercijalno korištena 1970.-ih. U toj se metodi zelena zrna kave namoče u vodu koja vremenom postaje zasićena svim topivim komponentama koje se nalaze u kavi poput klorogenske kiseline, aminokiseline i saharoze i iz te se otopine ugljikom na kraju filtrira kofein. 

Vrlo je teško znati kojim je postupkom nastala bezkofeinska kava koju pijete, ali za poneke bezkofeinske kave bit će vam lagano pronaći tu informaciju. Važno je naglasiti kako čak i bezkofeinske kave uvijek mogu sadržavati male količine kofeina u sebi iako je ta količina, u usporedbi s "normalnom” kavom, zanemariva.