Više od 25 godina radio je kao anesteziolog i slušao pacijente koji su tvrdili da su tijekom iskustava bliskih smrti vidjeli neobična mjesta, susreli preminule članove obitelji ili imali osjećaj da napuštaju vlastito tijelo. Rajiv Parti takvim je pričama pristupao skeptično, uvjeren da za njih postoji racionalno objašnjenje. No nakon hitne operacije 2010. godine i sam je počeo govoriti o iskustvu koje mu je, prema njegovim riječima, promijenilo pogled na život.

Parti je tvrdio da je tijekom kritičnog zdravstvenog stanja imao osjećaj kao da promatra operacijsku dvoranu izvan vlastitog tijela. Opisao je i navodne prizore svoje obitelji, susret s pokojnim ocem te iskustvo koje je doživio kao suočavanje s vlastitim životnim izborima.

Njegovo svjedočanstvo posebno je intrigantno zbog kontrasta između dugogodišnjeg liječničkog skepticizma i onoga što je poslije opisivao kao osobno iskustvo blisko smrti. Ipak, riječ je o njegovu tumačenju događaja, a ne o znanstvenom dokazu postojanja zagrobnog života.

Hitna operacija 2010. godine promijenila je njegov pogled

Tijekom dugogodišnjeg rada anesteziologa Rajiv Parti susretao se s teško bolesnim pacijentima, od kojih su neki nakon kritičnih zdravstvenih stanja govorili o neobičnim iskustvima. Pojedini su opisivali svjetlost, osjećaj odvajanja od vlastitog tijela ili susrete s ljudima koji su već preminuli.

Parti je takva svjedočanstva promatrao kroz prizmu svoje medicinske struke. Nije bio sklon prihvaćati ih kao dokaz da svijest može postojati neovisno o tijelu.

Prema njegovu kasnijem iskazu, sve se promijenilo 2010. godine, kada je zbog ozbiljnih zdravstvenih problema morao na hitnu operaciju. Kao liječnik bio je svjestan mogućih komplikacija, no tijekom zahvata njegovo se stanje, kako je poslije opisivao, dramatično pogoršalo.

Upravo je u tom razdoblju, tvrdio je, doživio iskustvo blisko smrti. Imao je osjećaj da se nalazi izvan vlastitog tijela i da operacijsku dvoranu promatra odozgo, kao da više nije dio događaja koji se odvijaju oko njega.

Takav opis podsjećao ga je na priče koje je ranije slušao od pacijenata. Razlika je bila u tome što je sada sam bio osoba koja je pokušavala objasniti iskustvo za koje dotad nije imao vlastitu referentnu točku.

Tvrdio je da je vidio majku i sestru daleko od bolnice

Prema Partijevu svjedočanstvu, njegovo se iskustvo nije ograničilo na prizor operacijske dvorane. Tvrdio je da se u jednom trenutku našao u domu svojih roditelja, udaljenom od bolnice, gdje je vidio majku i sestru kako razgovaraju.

Opisivao je osjećaj kao da se nalazi pred njima, ali da ga one ne mogu vidjeti ni čuti. Pokušavao im se obratiti, no, prema njegovim riječima, nije mogao uspostaviti nikakav kontakt.

Upravo je taj dio njegova iskaza posebno neobičan jer se odnosi na navodno opažanje događaja na drugoj lokaciji, a ne samo na osjećaje ili prizore povezane s operacijom.

Ipak, u tekstu koji je dostavljen nema neovisne potvrde da se opisani razgovor doista dogodio u vrijeme operacije niti podataka na temelju kojih bi se mogla provjeriti točnost njegova opažanja. Zbog toga je važno razlikovati ono što je Parti tvrdio da je vidio od onoga što je moguće neovisno utvrditi.

Umjesto mira opisivao je tamu, strah i vatreni ponor

Iskustva bliska smrti često se u osobnim svjedočanstvima povezuju sa svjetlošću, osjećajem mira ili susretima s preminulim osobama. Partijev opis, međutim, uključivao je i znatno mračnije prizore.

Prema njegovim riječima, u jednom je trenutku imao osjećaj da se nalazi na zastrašujućem mjestu, okružen tamom i snažnim strahom. Prizor je opisivao kao nešto nalik vatrenom ponoru, a iskustvo je povezao s preispitivanjem vlastitog života.

Posebno ga je, kako je poslije govorio, pogodila poruka da nije pokazivao dovoljno ljubavi prema drugim ljudima. To ga je navelo da razmisli o načinu na koji se odnosio prema obitelji, pacijentima i ljudima iz svojeg okruženja, ali i o važnosti koju je pridavao karijeri i novcu.

Parti je iz tog iskustva izvukao zaključak da profesionalni uspjeh sam po sebi ne znači da je čovjek ispunio sve ono što je važno u životu. Prema njegovu kasnijem tumačenju, empatija, suosjećanje i odnosi s drugim ljudima trebali bi imati mnogo važnije mjesto nego što im je dotad pridavao.

Njegovo svjedočanstvo tako nije bilo samo priča o neobičnim prizorima, nego i opis osobnog preispitivanja. Ono što je doživio protumačio je kao upozorenje da uspjeh i materijalna postignuća ne bi smjeli zasjeniti odnos prema drugim ljudima.

Susret s pokojnim ocem opisao je kao prekretnicu

Jedan od najosobnijih dijelova Partijeve priče odnosi se na njegova pokojnog oca, s kojim je za života imao složen odnos.

Parti je tvrdio da je tijekom iskustva ugledao oca, ali ne onakvog kakvim ga je pamtio. Umjesto stroge osobe iz svojih sjećanja, opisao je smirenu figuru koja mu je pomogla da napusti zastrašujuće mjesto na kojem se, prema vlastitom iskazu, našao.

Nakon toga, kako je tvrdio, uslijedile su vizije drugih preminulih članova obitelji i bića koje je opisivao kao anđeosko. Ti su prizori za njega imali posebno značenje jer ih je povezao s osjećajem da nije sam i da njegovo iskustvo još nije završeno.

Prema njegovu svjedočanstvu, poruka koju je tada dobio bila je da još nije došlo vrijeme njegove smrti.

Nije moguće samo na temelju takva osobnog opisa zaključiti što je uzrokovalo iskustvo ni potvrditi njegovo nadnaravno tumačenje. Međutim, jasno je da je Parti tim događajima pripisivao duboko osobno značenje i da ih je povezivao s promjenom svojih životnih prioriteta.

Što iskustva bliska smrti doista dokazuju?

Iskustva bliska smrti tema su koja već dugo privlači pozornost liječnika, istraživača i šire javnosti. Ljudi koji ih opisuju navode različite doživljaje, od osjećaja odvajanja od tijela i neobičnih vizija do snažnih emocija i susreta s osobama koje su preminule.

Takva iskustva mogu biti vrlo intenzivna i ostaviti dubok trag na osobu koja ih doživi. No osobno uvjerenje da je netko vidio zagrobni svijet nije isto što i znanstvena potvrda da takav svijet postoji.

U Partijevu slučaju posebno je zanimljivo to što je, prema vlastitom iskazu, iskustvo doživio čovjek koji je prije toga godinama radio u medicini i skeptično promatrao slične priče svojih pacijenata.

Njegovo svjedočanstvo pokazuje koliko snažno iskustvo koje osoba doživljava u kritičnom zdravstvenom stanju može utjecati na njezino razumijevanje života, smrti i vlastitih vrijednosti. Ono, međutim, samo po sebi ne daje konačan odgovor na pitanje što se događa sa sviješću u trenucima kada se čovjek nalazi na granici života i smrti.