Duboko ispod toplih, plitkih voda uz današnji Curaçao prije otprilike 2300 godina dogodio se gotovo neprimjetan trenutak koji će prerasti u jednu od najnevjerojatnijih priča o dugovječnosti u životinjskom svijetu. Mikroskopska nakupina stanica, velika tek poput zrnca pijeska, pričvrstila se za koralj i započela proces koji će trajati više od dva tisućljeća – neprekidno filtriranje morske vode.

Dok je kartaginski vojskovođa Hanibal još imao 28 godina i tek se pripremao za slavni pohod preko Alpa prema Italiji, ova morska spužva već je započela svoj život. Nastavila je postojati dok je Rim porazio Kartagu, dok je Julije Cezar prešao Rubikon, dok se raspadalo Zapadno Rimsko Carstvo, dok je Karlo Veliki okrunjen za cara, dok je Kristofor Kolumbo stigao na Karibe, dok su nastajala i nestajala velika europska carstva te tijekom čitavog razvoja moderne industrijske civilizacije.

Sve to vrijeme nije se pomaknula ni centimetar.

Tek početkom 21. stoljeća istraživači su prvi put fotografirali njezine pune dimenzije i procijenili da je riječ o približno 2300 godina starom primjerku divovske bačvaste spužve (Xestospongia muta), vrste koju morski biolozi nazivaju „sekvojom koraljnih grebena“.

Neprekidno je filtrirala oko 3800 litara morske vode dnevno

Divovska bačvasta spužva jedna je od najčešćih vrsta spužvi na karipskim koraljnim grebenima. Nastanjuje područje od Bermuda do Belizea, a posebno brojne populacije žive uz otočje Florida Keys, Bahame te Velike i Male Antile.

Odrasli primjerci najčešće dosežu promjer između jednog i dva metra te visinu prosječnog odraslog čovjeka. Najveći zabilježeni primjerci, među kojima je i onaj s Curaçaa, veliki su poput vinske bačve, a za njihov zagrljaj potrebno je više ronilaca raširenih ruku.

Ova vrsta hrani se filtriranjem vode. Neprestano usisava morsku vodu kroz tisuće sitnih pora na stijenkama svojega tijela, iz nje izdvaja mikroskopski plankton, organske čestice i otopljene hranjive tvari, a zatim pročišćenu vodu izbacuje kroz veliki otvor na vrhu tijela.

Jedan veliki primjerak svakoga dana filtrira približno 1000 galona, odnosno oko 3800 litara morske vode.

Tijekom procijenjenih 2300 godina života spužva s Curaçaa kroz svoje je tijelo propustila oko 850 milijuna galona vode, što odgovara količini dovoljnoj za punjenje više od 1200 olimpijskih bazena, a pritom se nikada nije pomaknula s mjesta na kojem se kao ličinka pričvrstila za koralj.

Znanstvenici su starost procijenili na temelju veličine

Prema opsežnom pregledu biologije i ekologije vrste Xestospongia muta, nizozemski morski biolog Ivan Nagelkerken te njegovi suradnici Lisanne Aerts i L. Pors prvi su 2000. godine u časopisu Reef Encounter, koji izdaje Međunarodno društvo za proučavanje koraljnih grebena, objavili procjenu da je golemi primjerak s Curaçaa star oko 2300 godina.

Procjena se temeljila na fotografiji spužve promjera približno 2,5 metra, koja je tada predstavljala najveći ikad zabilježeni primjerak ove vrste na karipskim grebenima.

Kasnije su Steven McMurray, Joseph Blum i Joseph Pawlik u radu objavljenom 2008. godine u časopisu Marine Biology primijenili matematički model rasta vrste te potvrdili da procjena od oko 2300 godina odgovara njezinim izmjerenim dimenzijama. Upravo je ta procjena danas najčešće citirani podatak o dugovječnosti ove vrste u znanstvenoj literaturi.

Starija je od Rimskog Carstva

Procijenjena starost znači da je spužva nastala tijekom 3. stoljeća prije Krista, u razdoblju kada Rimsko Carstvo još nije postojalo, a Rimska Republika tek je širila svoju vlast Apeninskim poluotokom.

Bila je mlada odrasla jedinka kada su Rim i Kartaga završili Drugi punski rat. Već je stoljećima živjela kada je Julije Cezar prešao Rubikon. U trenutku pada Zapadnog Rimskog Carstva 476. godine bila je starija od 700 godina.

Kada su krajem 15. stoljeća prvi europski istraživači stigli na Karibe, ista je spužva već gotovo 1800 godina neprekidno filtrirala vodu na potpuno istom mjestu te se približavala veličini po kojoj će kasnije postati poznata.

Rasla je nevjerojatno sporo

Kako navodi istraživanje McMurraya, Bluma i Pawlika objavljeno 2008. godine pod naslovom Redwood of the Reef: Growth and Age of the Giant Barrel Sponge in the Florida Keys, procjena starosti temelji se na promjeru gornjeg otvora spužve, opsegu baze i stvarno izmjerenim stopama rasta tijekom višegodišnjih promatranja.

Brzina rasta među jedinkama znatno varira. Najsporije povećavaju volumen tek oko dva posto godišnje, dok najbrže mogu narasti i do 400 posto u jednoj godini.

Spužve brže rastu ljeti nego zimi, mlađe jedinke brže od starijih, a razvoj je intenzivniji na mjestima gdje su morske struje snažnije.

Prosječan odrasli primjerak godišnje naraste oko 1,5 centimetara u visinu ili širinu. Prema tom modelu, spužvi veličine one s Curaçaa potrebno je između 2000 i 2500 godina da dosegne zabilježene dimenzije.

Jedna od najjednostavnijih životinja na Zemlji

Iako izgledaju poput biljaka, spužve pripadaju koljenu Porifera i ubrajaju se među najjednostavnije višestanične životinje na planetu.

Nemaju živčani sustav, mozak, srce niti bilo koji klasični organ. Njihovo tijelo sastoji se od vanjske stijenke ispunjene bezbrojnim sitnim otvorima, unutarnje šupljine i mreže kanala kroz koje posebne stanice pomoću bičeva neprekidno pokreću vodu.

Nemaju glavu ni rep, prednju ni stražnju stranu. Nakon što se kao ličinka pričvrste za podlogu, više se nikada ne kreću.

Hranu ne traže aktivno, nego jednostavno filtriraju vodu i iskorištavaju ono što ona donosi. Ne udvaraju se niti se natječu za partnere. Razmnožavaju se istodobnim ispuštanjem jajašaca i spermija u more, gdje dolazi do vanjske oplodnje.

Ova skupina životinja postoji oko 600 milijuna godina, što znači da je starija od svih ostalih danas živućih životinjskih skupina. Tijekom tog vremena preživjela je pet velikih masovnih izumiranja, brojna ledena doba, raspad superkontinenata i cjelokupnu evoluciju svih drugih današnjih životinja.

Tajna dugovječnosti nije bila složena biologija

Znanstvenici smatraju da iznimna dugovječnost primjerka s Curaçaa nije posljedica sofisticiranog obrambenog mehanizma, nego upravo njegove jednostavne građe.

Spužva nije imala mišiće koji bi oslabjeli, organe koji bi otkazali, mozak koji bi stario niti klasični imunološki sustav koji bi s godinama propadao.

Tijekom čitavog života njezine su se stanice neprekidno obnavljale, bez vidljive gornje granice koliko dugo taj proces može trajati.

Na kraju nije umrla zbog starenja.

Uništila ju je bolest koju znanstvenici još istražuju

Kako je objavljeno u radu Cowarta, Henkela, McMurraya i Pawlika iz 2006. godine u časopisu Coral Reefs, smrtonosna bolest poznata kao Sponge Orange Band (SOB) prvi je put službeno opisana na grebenu Conch Reef u otočju Florida Keys tijekom 2005. i 2006. godine.

Bolest stvara brzo napredujuću narančastu zonu nekrotičnog tkiva koja se širi površinom spužve i u samo nekoliko tjedana ubija cijelu jedinku, ostavljajući iza sebe izloženi kostur.

Kasnija istraživanja, među kojima i rad objavljen 2011. godine u časopisu FEMS Microbiology Ecology, pokazala su da točan uzrok bolesti još nije poznat. Među mogućim objašnjenjima spominju se bakterijske ili virusne infekcije, okolišni stres izazvan zagrijavanjem mora ili kombinacija više čimbenika.

Slični smrtonosni slučajevi zabilježeni su diljem Kariba, uključujući Portoriko, Belize, Kubu, Meksiko i Curaçao.

Procjenjuje se da je i najpoznatiji 2300 godina star primjerak uginuo upravo tijekom tog razdoblja širenja bolesti.

Dva tisućljeća preživljavanja završila su u nekoliko tjedana

Računica je zapanjujuća. Životinja koja je preživjela Punske ratove, pad Rimskog Carstva, cijeli srednji vijek, europska istraživanja Amerike, uspon i pad Španjolskog Carstva, Industrijsku revoluciju i čitavu modernu ljudsku civilizaciju na kraju je uginula tijekom samo nekoliko tjedana zbog bolesti čiji uzrok znanstvenici još uvijek nisu potpuno razjasnili.

Istraživači smatraju da je bolest Sponge Orange Band snažno povezana s porastom temperature mora i sve većim pritiskom kojem su posljednjih desetljeća izloženi karipski koraljni grebeni.

Znanstvenici također upozoravaju da nije poznato postoje li još uvijek jednako stari primjerci divovske bačvaste spužve. Problem je u tome što se jedinka stara 2300 godina izgledom gotovo nimalo ne razlikuje od one stare 500 godina. Obje su velike, obje rastu vrlo sporo i obje svakodnevno filtriraju tisuće litara morske vode.

Kako su pokazali McMurray i njegovi suradnici, jedini pouzdan način određivanja njihove starosti jest precizno mjerenje dimenzija i primjena modela rasta. Primjerak s Curaçaa imao je sreću da bude fotografiran i izmjeren prije nego što je uginuo. Ako na Karibima postoje još starije spužve, one još nisu otkrivene – a znanstvenici upozoravaju da bi ih bolest i sve topliji oceani mogli uništiti prije nego što ih itko uspije proučiti.