Dvojica francuskih matematičara tvrde da suvremena znanost više ne pobija, nego potvrđuje postojanje Boga. Pozivajući se na 62 nobelovca i stotine znanstvenih otkrića, u novoj knjizi tvrde da su Big Bang, DNK i kvantna fizika dokaz božanskog dizajna. To pitanje prati čovječanstvo od njegovih početaka, no stoljećima je znanost smatrana glavnim argumentom protiv postojanja božanskog stvoritelja.

Dvojica francuskih matematičara, Olivier Bonnassies i Michel-Yves Bolloré, sada tvrde da se paradigma promijenila – i da je znanost postala Božji saveznik. U svojoj novoj knjizi, koja sažima spoznaje 62 dobitnika Nobelove nagrade i više od 100 vodećih svjetskih znanstvenika, autori navode najvažnija otkrića koja, prema njima, ukazuju da Bog doista postoji.

Od Velikog praska i Einsteinove teorije relativnosti, do DNK i kvantne fizike, Bonnassies i Bolloré tvrde da su tragovi božanskog dizajna svuda oko nas.

„Donedavno se činilo da je vjera u Boga nespojiva sa znanošću. No sada, posve neočekivano, znanost se pokazuje Božjim saveznikom“, pišu autori.

Veliki prasak: početak svemira i „susret s Bogom“

Teorija Velikog praska, najprihvaćenije objašnjenje nastanka svemira, tvrdi da je svemir nastao prije oko 14 milijardi godina, iz jedne točke koja je eksplodirala i stvorila prostor, vrijeme, materiju i energiju – u djeliću sekunde.

Iako su mnogi znanstvenici, među njima i Stephen Hawking, odbacili ideju o božanskom stvoritelju, autori tvrde da upravo ta teorija upućuje na višu silu.

„Veliki prasak nas dovodi licem u lice s idejom Boga. Ako su prostor i vrijeme nastali tek tada, tko je ili što postojalo prije njih? Ako je prije Velikog praska postojao matematički kod – tko je bio taj ‘nevjerojatni programer’?“, pitaju Bonnassies i Bolloré.

Podsjećaju i da su 1965. godine astronomi u New Jerseyju otkrili kozmičko mikrovalno pozadinsko zračenje (CMB) – dokaz koji potvrđuje teoriju Velikog praska. Polovicu stoljeća kasnije, ističu autori, još uvijek ne postoji alternativna teorija koja bi objasnila nastanak svemira.

Savršeno podešen svemir: slučajnost ili inteligentni dizajn?

Prema autorima, život na Zemlji postoji samo zahvaljujući iznimno preciznoj kombinaciji fizičkih uvjeta: idealnoj temperaturi, magnetskom polju, razini kisika, nagibu Zemljine osi i debljini ozonskog sloja. Svemir, tvrde, funkcionira prema „precizno podešenim“ vrijednostima temeljnih sila – jakih i slabih nuklearnih sila te elektromagnetske sile.

„Te konstante nisu slučajne. Male promjene u samo jednom decimalnom mjestu rezultirale bi svemirom u kojem život ne bi bio moguć“, objašnjavaju autori, uspoređujući to s „matematičkim proračunima inteligentnog Stvoritelja“.

Ova se teorija naziva hipoteza fino podešenog svemira – ideja da su fizički zakoni kalibrirani gotovo savršeno, kao da je „nevidljiva ruka“ pomno podesila svaku vrijednost.

DNK i tajna života: „Gotovo čudo“ koje upućuje na Stvoritelja

Prije otprilike četiri milijarde godina, iz nežive materije nastali su prvi oblici života, a s njima i DNK – kod koji nosi informacije potrebne za stvaranje svakog živog bića. Francuski znanstvenici naglašavaju da je „vjerojatnost da je život nastao slučajno – gotovo nezamisliva“.

Otkrivanje dvostruke zavojnice DNK 1953. godine, koje su proveli Francis Crick i James Watson, pokazalo je da svi oblici života dijele isti jezik genetskog kodiranja.

Kasnije, 2003. godine, znanstvenici su mapirali ljudski genom, potvrđujući kompleksnost biološkog „programa“. I sam Crick, koji je bio ateist, priznao je da takva složenost ne može biti rezultat slučajnosti i opisao je DNK kao „gotovo čudo“. Autori stoga tvrde da DNK predstavlja dokaz postojanja inteligentnog dizajnera.

„U posljednjih 50 godina otkrili smo da je složenost života veća nego što smo ikada mogli zamisliti. Današnji vodeći znanstvenici pred tom činjenicom su ponizni“, pišu Bonnassies i Bolloré.

Einsteinova teorija relativnosti i koncept svjetlosti

Albert Einstein, koji je sebe opisivao kao „ne ateista, ali ni religioznog čovjeka“, razvio je teoriju relativnosti između 1905. i 1917. godine.
Ta teorija povezuje prostor, vrijeme, materiju i energiju te tvrdi da ništa od toga ne postoji odvojeno. Jedina konstanta u svemiru, kaže Einstein, jest brzina svjetlosti.

Zanimljivo, brojni su kršćanski teolozi tu teoriju povezali s Biblijom, u kojoj se više puta spominje da je „Bog svjetlost“ i da je „Gospodin moja svjetlost i spasenje“.

Dok teorija tvrdi da bi vrijeme stalo kada bi se kretali brzinom svjetlosti, usporedno Bog je vječan – bez početka i kraja.

Kvantna fizika: nova razina stvarnosti

Od svih znanstvenih otkrića 20. stoljeća, nijedno nije toliko uzdrmalo znanstvenu zajednicu kao kvantna fizika. Klasikalni zakoni ne mogu objasniti pojave poput kvantne spregnutosti, u kojoj dvije čestice mogu komunicirati trenutno, bez fizičkog kontakta.

Francuski fizičar i nobelovac Alain Aspect dokazao je da su dvije čestice udaljene 12 metara trenutno međusobno reagirale – što, prema autorima, pokazuje postojanje „dubljeg sloja stvarnosti“.

„Otkriće kvantne prirode svijeta potvrđuje da je svemir neodrediv i podložan slučajnosti, što paradoksalno pruža neizravan dokaz postojanja Boga“, tvrde Bonnassies i Bolloré.

Znanost i vjera – novi savez?

Autori zaključuju da su dokazi o Božjem postojanju „obilni, jasni i racionalni“, temeljeni na razumu i analitičkoj preciznosti, a ne na vjeri samoj.

„Tragovi Božjeg djelovanja u svemiru daleko su opipljiviji od tragova izvanzemaljaca, a ipak znanost više istražuje potonje“, pišu.

Prema njima, čovječanstvo danas svjedoči „intelektualnoj revoluciji“ koja iz temelja mijenja način na koji promatramo pitanje postojanja Boga.