Crni štakori, najraširenija vrsta štakora u Australiji, razvijaju zabrinjavajuću genetsku otpornost na jedan od najčešće korištenih otrova – što bi moglo izazvati ozbiljnu krizu u javnom zdravstvu i dodatno ugroziti australsku bioraznolikost. Nova istraživanja pod vodstvom doktorandice i toksikologinje Alicije Gorbould s Edith Cowan University otkrila su da više od polovice testiranih štakora u četiri najveća grada Australije nosi mutaciju koja ih čini otpornima na tzv. rodenticide druge generacije (SGARs).

Mutacija otkrivena kod više od polovice štakora

U razdoblju od 2021. do 2024. Gorbould i njezin tim testirali su 191 crnog štakora u Brisbaneu, Sydneyju, Melbourneu i Perthu, analizirajući uzorke uzete iz njihovih repova. Rezultati su alarmantni – genetska mutacija Tyr25Phe, povezana s otpornošću na antikoagulantne rodenticide, pronađena je u čak 53,7 posto ispitanih štakora.

Perth prednjači s preko 80 posto zaraženih jedinki, slijedi Sydney s više od 45 posto, a Melbourne s 39 posto. Zanimljivo je da u Brisbaneu nijedan od deset testiranih štakora nije imao navedenu mutaciju.

Zatvoreni krug: više otrova, više otpornosti, više štete

Rodenticidi druge generacije funkcioniraju tako što sprječavaju zgrušavanje krvi, što kod pogođenih životinja izaziva unutarnje krvarenje i smrt. Međutim, kako ti otrovi više ne djeluju učinkovito na štakore, ljudi ih počinju koristiti u sve većim količinama – čime se dodatno pogoršava problem, upozorava Gorbould.

„Ako koristite otrov koji više ne djeluje… ljudi će vjerojatno posezati za još više, i više, i više“, izjavila je za Daily Mail Australia. „Tako ulazimo u začarani krug u kojem raste otpornost u populaciji, povećava se broj nenamjernih trovanja, i na kraju dobivamo javnozdravstveni problem jer imamo štakore koje više ne možemo kontrolirati.“

Smrtonosni učinak na ptice i druge životinje

Dok crni štakori razvijaju otpornost, druge životinje koje se hrane zaraženim glodavcima – poput australske žabe sovulje, australskog kukuvije i moćne sove (Powerful owl) – i dalje umiru u velikom broju. Otrov putuje kroz prehrambeni lanac i ubija sekundarne predatore, stvarajući dodatnu prijetnju australskoj bioraznolikosti.

Znanstvenici s Deakin University već su ranije povezali korištenje otrova s masovnim pomorom moćnih sova. U jednoj studiji iz 2022. godine, koja je analizirala plijen moćnih sova, istraženo je 160 oposuma. U čak 91 posto testiranih jedinki vrste brushtail i 40 posto ringtail oposuma otkriven je otrov za štakore.

Otrov zabranjen u SAD-u, Kanadi i EU – ali ne i u Australiji

SGAR otrovi toliko su jaki da su zabranjeni u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Europskoj uniji. Ipak, u Australiji se još uvijek široko koriste, unatoč tome što predstavljaju ozbiljnu prijetnju i ljudima i prirodi.

Gorbould apelira na građane da razmisle o korištenju alternativa koje ne uključuju otrove. Kao zamjenu predlaže klasične mehaničke zamke i zamke na elektroskok, a ističe i važnost prevencije.

„Najbolje što ljudi mogu učiniti jest da ne stvore uvjete pogodne za život glodavaca – uklonite otpad iz dvorišta i spriječite im pristup skloništima“, savjetuje.

Istraživanje Alicije Gorbould otkriva sve veći problem koji je dosad ostajao ispod radara. Štakori otporni na otrove nisu samo kućna neugodnost, već potencijalna ekološka i zdravstvena prijetnja. Bez brzih i odlučnih mjera, Australija bi se mogla suočiti s još težim posljedicama – kako za svoje stanovnike, tako i za krhki ekosustav koji ih okružuje.