Podaci iz nedavne indijske misije Chandrayaan-3 dodatno potvrđuju teoriju da je Mjesec nekada bio prekriven oceanom rastaljene stijene. Znanstvenici su svoja nova otkrića objavili u uglednom časopisu Nature.

Dana 23. kolovoza 2023., lander nazvan Vikram uspješno je sletio na površinu Mjeseca, čime je Indija postala četvrta zemlja koja je izvela takav podvig. Nakon slijetanja, iz landera je izašao rover Pragyan koji je istraživao mjesto slijetanja, pružajući jedinstven uvid u geologiju Mjeseca.

Posebnost ove misije je što je Vikram sletio južnije nego bilo koja druga letjelica do sada, što je omogućilo istraživačima da prikupe podatke s područja koje dosad nije bilo istraženo. Pragyan je analizirao sastav lunarnog tla i otkrio da je regolit u okolici landera gotovo ujednačen, sastavljen uglavnom od bijele stijene poznate kao feranska anortozit.

Ocean magme

Znanstvenici su usporedili ove rezultate s podacima iz uzoraka prikupljenih tijekom misije Apollo 16 iz 1972. te sovjetske misije Luna-20 iste godine. Unatoč velikoj udaljenosti između lokacija na kojima su prikupljeni uzorci, kemijski sastav regolit je vrlo sličan, što dodatno podupire teoriju da je cijeli Mjesec nekada bio prekriven oceanom magme.

Prema znanstvenim teorijama, Mjesec se formirao nakon što je planet veličine Marsa udario u Zemlju, izbacujući goleme količine stijena koje su se kasnije spojile u naš jedini prirodni satelit. Ovaj ocean magme na Mjesecu bio je prisutan od njegovog formiranja i trajao je desecima, možda čak i stotinama milijuna godina.

Mjesec se polako udaljava od Zemlje i ostavit će snažan utjecaj: 'Počet će se drugačije ponašati'

Hlađenjem i kristalizacijom ove magme nastale su stijene poput feranske anortozita, koje čine veliki dio Mjesečeve kore. Lunarne visoravni, poput onih koje su istraživale misije Chandrayaan-3, Apollo 16 i Luna-20, predstavljaju dijelove drevne lunarne kore, što omogućuje znanstvenicima da testiraju teorije o globalnom oceanu magme na Mjesecu.

Podaci od neprocjenjive vrijednosti

Autori studije naglašavaju važnost "zemaljskih" mjerenja poput onih koje je izveo Pragyan rover, jer ona pružaju temelj za tumačenje podataka prikupljenih s orbite. Na primjer, rezultati iz Chandrayaan-3 uspoređeni su s podacima prikupljenim tijekom prijašnjih indijskih misija Chandrayaan-1 i Chandrayaan-2, što je povećalo povjerenje u točnost tih orbitalnih podataka. Ovi podaci također su od neprocjenjive vrijednosti kada je riječ o tumačenju lunarnih meteorita - stijena izbačenih s površine Mjeseca nakon sudara sa svemirskim objektima, koje kasnije mogu dospjeti na Zemlju.

Pragyanova mjerenja pomažu u izgradnji cjelovite slike različitih regija Mjeseca, što nam omogućuje bolje razumijevanje lunarnih uzoraka. Posebno je zanimljivo da su mjerenja s Chandrayaan-3 otkrila veće koncentracije određenih minerala u Mjesečevoj kori nego što su to predviđali raniji modeli oceana magme.

Ovo otkriće sugerira da bi sastav lunarnih stijena mogao biti mješavina feranske anortozitne stijene iz drevne lunarne kore i materijala iz donjih slojeva bogatijih magnezijem, koji su se izmiješali tijekom snažnih udaraca koje je Mjesec pretrpio tijekom svoje povijesti. Chandrayaan-3 pružio je znanstvenicima dragocjene podatke koji će pomoći u daljnjem istraživanju i razumijevanju složene geološke povijesti Mjeseca.