Uran i njegovi prstenovi, uhvaćeni u očaravajućem portretu James Webb Svemirskog Teleskopa (JWST), svakako zrače svojom ljepotom.

Ovo je već druga slika Urana koju je JWST snimio ove godine. Prva, objavljena u travnju, bila je dvobojna, sastavljena od slika snimljenih na infracrvenim valnim duljinama od 1,4 i 3,0 mikrona. Nova slika dodaje dodatne valne duljine, konkretno 2,1 i 4,6 mikrona, pružajući mnogo potpuniji pregled sedme planete od sunca.

No, nova slika JWST-a Urana ne prikazuje samo planet. Prstenovi Urana sjaje svijetlo u infracrvenom svjetlu, a optika JWST-a čak je razlučila i izmicanje unutarnjeg Zeta-prstena, koji je inače teško uočljiv. Na slici su i mnogi od Urana 27 mjeseca; u približenom prikazu vidljivi su neki od manjih, blijedijih mjeseca Urana, uključujući neke smještene unutar prstenova, dok širi prikaz pokazuje pet velikih mjeseca Urana: Ariel, Miranda, Oberon, Titania i Umbriel. Dodatno bogatstvo detalja na ovim novim slikama stavlja sjeverni polarni šešir Urana u fokus. Za razliku od polarnih šešira Zemlje i Marsa koji su napravljeni od čvrstog leda, Uran je plinoviti svijet, a njegovi polarni šeširi su maglovite aure aerosola koje visoko lebde u njegovoj atmosferi.

Što se vidi na novoj slici

Nova slika JWST-a pokazuje sjeverni polarni šešir Urana gotovo izravno prema nama (i stoga prema suncu), s svijetlom točkom u sredini i tamnim ovratnikom, koje su već viđene u infracrvenim i radijskim promatranjima, ali nikada s ovakvom jasnoćom. Svijetla točka, viđena kao bijela na novoj slici JWST-a, toplija je od svoje okoline i središte ogromnog ciklonskog vrtloga. Svijetle oluje također su vidljive kako puhu oko polarnog šešira, a vjeruje se da su barem djelomično uzrokovane sezonskim varijacijama. Uran je zaista čudna planeta jer, iz razloga nepoznatih znanstvenicima, rotira oko sunca na svojoj strani, nagnut za 98 stupnjeva u odnosu na ravninu ekliptike (ravnina putanja drugih planeta). Umjesto da su mu polovi 'na vrhu' planeta, mi ih vidimo izravno, što donosi jedinstvene klimatske uvjete koje astronomi željno promatraju s JWST-a uoči sjevernog ljetnog solsticija Urana 2028. godine, prenosi Space.com.

Baš tada vrijeme u polarnom šeširu planeta postaje najaktivnije. Nagnutost Urana znači da je jedan pol konstantno izložen dnevnoj svjetlosti, a drugi je u vječnoj noći tijekom četvrtine Uranove godine, koja traje 84 zemaljske godine. Trenutno je sjeverni pol okrenut prema nama, ali 2070. godine bit će red južnog pola Urana da uživa u onome što možemo nazvati ljeto na takvoj velikoj udaljenosti od sunca (2,96 milijardi kilometara).

Bio im je pomalo dosadan, ali...

Čini se čudnim razmišljati da je 1986. godine, kad je NASA-ina misija Voyager 2 proletjela pokraj ledenog diva, opća suglasnost bila da je plavo-zeleni Uran izgledao pomalo dosadno, s atmosferom koja je bila razočaranje nakon raznolike atmosferske buke viđene na Jupiteru i Saturnu. Malo su planetarni znanstvenici tada shvaćali da na infracrvenim valnim duljinama, koje nam omogućuju pogled ispod bezoblične magle, Uran ima mnogo toga za ponuditi, kako pokazuju napredni pogledi JWST-a.

Ovako izgleda Bog ako se pita znanost: Koristili su posebnu tehniku

Osim što pružaju najbolje podatke dosad za planetarne znanstvenike koji pokušavaju shvatiti kako funkcionira atmosfera Urana, ova promatranja također će biti od vitalne važnosti za preciziranje znanstvenih pitanja koja će postaviti buduća misija na Uran. Nedavno istraživanje istaknulo je misiju na Uran kao svoj prioritet broj jedan. Orbitalni položaji znače da će misija, koja će trebati više od desetljeća da stigne do Urana, morati biti pokrenuta do 2030. godine; planetarni znanstvenici još uvijek s neizvjesnošću čekaju odobrenje od NASA-e.

Do tada, morat ćemo se zadovoljiti izvanrednim slikama koje nam nudi JWST.