Nuklearne nesreće uvijek nose strašne posljedice, no priča Hisashija Ouchija (35) iz Japana ostaje jedna od najstrašnijih ikad zabilježenih. Nakon što je 30. rujna 1999. bio izložen rekordnoj količini zračenja u nesreći u nuklearnoj tvornici Tokaimura, njegovo je tijelo prolazilo kroz nezamislivu agoniju punih 83 dana, dok su mu organi postupno otkazivali, a tkiva se raspadala.

Ouchi je radio kao tehničar u postrojenju za obradu uranija u Tokaimuri, smještenom 113 kilometara sjeveroistočno od Tokija. Tog kobnog dana, zajedno s kolegama Masatom Shinoharom i Yutakom Yokokawom, pripremao je gorivo za nuklearne reaktore.

Trojac je nenamjerno dodao 16 kilograma uranija u procesor – šest puta više od sigurne granice od 2,4 kg. U trenutku kada se kritična masa premašila, laboratorij je obasjala bljeskalica intenzivno plave svjetlosti, a radijacijski alarmi odmah su se aktivirali.

Ouchi, koji je u tom trenutku stajao najbliže spremniku, primio je smrtonosnih 17.000 milisiverta (mSv) zračenja, što je najveća ikad zabilježena doza kod čovjeka. Za usporedbu, godišnja sigurnosna granica za radnike izložene zračenju iznosi 20 mSv, dok se 5.000 mSv smatra smrtonosnom dozom. Shinohara je apsorbirao 10.000 mSv, dok je Yokokawa, koji je bio dalje od epicentra nesreće, primio 3.000 mSv. Sva trojica su odmah prebačena u bolnicu.

Početak agonije

U početku se činilo da su Ouchijevi simptomi relativno blagi, no kako su sati prolazili, njegovo je tijelo počelo pokazivati katastrofalne posljedice zračenja.

Jedna od prvih znakova bile su lezije na koži, koje su se s vremenom početkom guliti i otpadati. Zbog razaranja stanica u plućima, tekućina se počela nakupljati, što mu je otežavalo disanje, pa su ga liječnici priključili na ventilator.

Zračenje je također uništilo stanice probavnog sustava, što mu je onemogućilo apsorpciju hrane i lijekova. Ovo je dovelo do ekstremnih bolova u želucu i proljeva od tri litre dnevno.

Liječnici nisu mogli zaustaviti raspadanje tijela

Zbog stalnog unutarnjeg krvarenja, Ouchi je primao i do 10 transfuzija krvi dnevno kako bi ga liječnici održali na životu. Međutim, koža mu se nastavila raspadati, ostavljajući gole dijelove tijela iz kojih su curili litri tjelesnih tekućina.

Liječnici su pokušali presađivanje kože i transplantaciju matičnih stanica, ali ti tretmani nisu uspjeli. Ni najjači lijekovi protiv bolova nisu mogli ublažiti njegovu agoniju.

Jedan od najstrašnijih trenutaka bio je kada su mu kapci otpali, uzrokujući intenzivnu suhoću i bol u očima. Lokalni izvještaji navode kako je Ouchi plakao krv i molio liječnike da ga prestanu liječiti.

Smrt nakon 83 dana pakla

Dana 21. prosinca 1999., nakon 83 dana nesnosne patnje, Ouchijevo srce je konačno stalo. No, čak i tada, liječnici su ga tri puta oživljavali, po želji njegove obitelji. Njegovo tijelo više nije moglo izdržati – umro je od višestrukog zatajenja organa.

Njegov kolega Masato Shinohara preživio je nekoliko mjeseci duže, ali je u travnju 2000. također preminuo od zatajenja organa u dobi od 40 godina. Jedini preživjeli, Yutaka Yokokawa, proveo je tri mjeseca u bolnici s lakšim simptomima radijacijske bolesti i na kraju je pušten.

Posljedice nesreće

Ova tragedija natjerala je Japan da strogo postroži sigurnosne propise u nuklearnoj industriji. Novi zakoni doneseni su kako bi spriječili slične katastrofe i osigurali strožu kontrolu pri radu s nuklearnim materijalima.

Priča o Hisashiju Ouchiju ostaje podsjetnik na smrtonosne posljedice radijacijske nesreće, ali i na etičke dileme medicinskog svijeta, budući da je bio održavan na životu unatoč neopisivoj patnji.