Zemlja se okreće brzinom od oko 1670 kilometara na sat, a teoretski bi mjesta jednako udaljena od ekvatora trebala primati približno istu količinu sunčeva zračenja. No, kako pokazuje novo istraživanje koje je podržala NASA, stvarnost je daleko složenija.

Podaci prikupljeni pomoću satelita CERES (Clouds and the Earth’s Radiant Energy System) otkrili su zabrinjavajući trend: sjeverna hemisfera postupno se „zamračuje“ u odnosu na južnu, što bi moglo imati ozbiljne posljedice za globalnu klimu.

Rezultate istraživanja objavio je časopis PNAS, a voditelj tima znanstvenika Norman Loeb iz NASA-inog Langley Research Centera u Virginiji objašnjava da sjeverna hemisfera gubi više zračne energije nego južna. To znači da „gornja“ polovica planeta upija više svjetlosti, ali reflektira manje, zbog čega iz svemira izgleda tamnije.

NASA-in tim otkriva energetski disbalans planeta

Ova promjena izravno utječe na količinu energije koju Zemlja apsorbira i potom emitira natrag u svemir u obliku infracrvenog zračenja. U idealnim uvjetima, oceanske struje prenose energiju sa južne na sjevernu hemisferu, održavajući prirodnu ravnotežu.

Međutim, posljednjih dvadeset godina, zbog promjena na površini Zemlje, te struje više ne uspijevaju nadoknaditi energetski disbalans.

„Pojava tamnjenja sjeverne hemisfere u odnosu na južnu povezana je s razlikama u interakciji aerosola i zračenja, promjenama reflektivnosti površine i količine vodene pare“, navode autori studije. „Način na koji oblaci reagiraju na ovaj neravnomjerni odnos imat će važan utjecaj na buduće klimatske procese.“

Albedo efekt: kako topljenje leda ubrzava zagrijavanje planeta

Jedan od glavnih uzroka ovog procesa leži u albedu – sposobnosti Zemljine površine da reflektira sunčevu svjetlost. Arktički morski led, koji se ubrzano topi, zamjenjuje visoko reflektirajuće površine (sneg i led) tamnijim površinama mora i kopna koje upijaju više svjetlosti.

Ova pojava dodatno zagrijava tlo, što objašnjava zašto se polarni krajevi zagrijavaju četiri puta brže od ostatka planeta.

Drugi važan faktor su oblaci, koji također reflektiraju dio sunčeve energije. Međutim, istraživanja pokazuju da se količina oblaka, posebno niskih, značajno smanjila tijekom posljednjih desetljeća.

Paradoks čišćeg zraka: manje zagađenja, manje oblaka

Jedan od najzanimljivijih zaključaka istraživanja jest da bi smanjeno zagađenje moglo biti jedan od razloga za manju količinu oblaka. Naime, aerosoli – sitne čestice onečišćenja u atmosferi – igraju ključnu ulogu u formiranju oblaka.

Kako je sjeverna hemisfera u posljednjim desetljećima značajno smanjila emisije aerosola, rezultat je manje oblaka i slabija reflektivnost.

Prema izvješću američke NOAA-e iz 2024. godine, čak je i smanjenje emisija u pomorskom prometu moglo ubrzati klimatske promjene, jer je dovelo do manjeg broja reflektirajućih „tragova brodova“ u oblacima.

Naravno, to ne znači da bi više zagađenja bilo rješenje — plinovi staklenika i dalje zadržavaju toplinu na Zemlji i pogoršavaju klimatske promjene.

No ovo otkriće otvorilo je raspravu o mogućim geo-inženjerskim pristupima, poput ubrizgavanja aerosola u stratosferu ili „posvjetljivanja“ morskih oblaka, kako bi se povećala refleksija sunčeve svjetlosti.

Ekstremni događaji na jugu planete dodatno produbljuju razliku

Dok su ekološki propisi u sjevernoj hemisferi doveli do čišćeg zraka, južna hemisfera je istodobno doživjela niz ekstremnih događaja koji su u atmosferu ubacili velike količine aerosola.

Primjeri uključuju australske požare, kao i vulkanske erupcije Hunga Tonga 2021. i 2022. godine, koje su znatno povećale količinu čestica u zraku i privremeno utjecale na reflektivnost atmosfere.

Mala promjena s velikim posljedicama

Znanstvenici upozoravaju da se razlika u radijacijskim budžetima hemisfera povećava za „samo“ 0,34 vata po kvadratnom metru po desetljeću, no i tako mala promjena može imati ogroman utjecaj na klimatske modele i dugoročne prognoze.

Ovaj disbalans može izmijeniti način na koji planeta regulira energiju, što bi moglo ubrzati globalno zatopljenje i promijeniti dinamiku klimatskih procesa.

Povratak u ravnotežu: potraga za rješenjem

Znanstvenici se nadaju da će tehnološki napredak i inovativni pristupi pomoći u ponovnom uspostavljanju energetskog balansa Zemlje.

„Razumijevanje ovih promjena ključno je za predviđanje budućih klimatskih scenarija,“ navodi Norman Loeb, dodajući da je cilj NASA-ina tima precizno identificirati izvore disbalansa i pronaći načine za njegovo ublažavanje.

Jer ako se razlika između sjeverne i južne polutke nastavi povećavati, čovječanstvo bi moglo svjedočiti novom, trajnom klimatskom disbalansu koji bi promijenio način života na cijelom planetu.